Rijec 58_59

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 58/59, 2020
IN MEMORIAM
Jakša Kušan
Jakša Kušan rođen je 23. travnja 1931. Umire u 88 godini života, 29.
srpnja 2019. u Zagrebu
Jakša Kušan završi je klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Nakon
izbacivanja iz politički motiviranog razloga sa Sveučilišta u Zagrebu
Kušan pravni studij nastavlja u Beogradu i Londonu. Od 1956. godine
živi u Velikoj Britaniji, gdje radi kao analitičar za komunističke zemlje
u londonskom dnevniku The Guardian.
U Londonu 1958. supokreće Hrvatski bilten, kasnije Nova Hrvatska,
koji izlazi sve do 1990. godine.
Kušan provodi strategiju postupne izgradnje demokratske svijesti u
Jugoslaviji i zauzima se za suradnju s reformistički nastrojenim
hrvatskim komunistima. U siječnju 1958. godine Jakša Kušan je skupinom mladih izbjeglica 1
pokrenuo mjesečnik Hrvatski bilten, a u siječnju 1959. godine mjesečnik Nova Hrvatska.
List je izlazio 32 godine, od 1974. Godine, kao dvotjednik. Pod njegovim je glavnim uredništvom
taj nestranački list isprva bio informativni pregled tekućih zbivanja u domovini, a od polovice
1960-ih i poprište načelnih rasprava o rješenju hrvatskoga pitanja.
Krajem 1990. godine Jakša Kušan vratio se u domovinu i zajedno s uredništvom lista pripremao
izdavanje Nove Hrvatske ali zbog financijskih prilika nisu uspjeli. Poslije su, uz pomoć Matice
hrvatske, pokušali izdavati list Hrvatski tjednik, ali je nakon dva broja izašlih za Božić i Novu
godinu 1991./92. list zauvijek obustavljen.
Kušan je 70-ih godina prevodio i svjetskoj javnosti predstavljao djela dr. Franje Tuđmana, no
nakon njegova povratka u Hrvatsku, kritički se odnosio prema njegovoj politici. Dogodilo se to
da iz inozemstva nisu pristigli demokrati, nego oni koji su se htjeli dobro naplatiti za svoje
emigrantske patnje i Hrvatsku vratiti 50 godina unatrag, u godinu 1941.
U ožujku 1990, u broju 5 Nove Hrvatske Kušan donosi opširan uvodni komentar kao osvrt na
upravo održani Prvi opći sabor HDZ-a, i tu među inim stoji: … Dva mjeseca prije izbora, na
tako brojnom skupu hrvatskih političkih aktivista, najmanje je vremena posvećeno pravim
političkim pitanjima. Sabor je završio bez određenog predizbornog programa, a oni rijetki
govornici koji su imali što reći i takvom programu mogli nešto doprinijeti ostali su u sjeni
govornika kojima je glavno bilo da izazovu pljesak u dvorani…
Jedna jalova i sasvim primitivna nazovipolitička utakmica o tome tko je ‘veći Hrvat’, utakmica
koja je već dosadila i u emigraciji, preselila se eto na domovinsko tlo…
Takvo slobodno razmišljanje, koje je urednike Nove Hrvatske profesionalno slijedio svih dugih
godina protivljenja komunističkom diktatu ujednačene misli, bilo je dovoljno da Jakaša Kušan u
novoj Hrvatkoj ne dobije zasluženo mjesto.
Neka nam sjećanje na Jakšu ostane u dobroj uspomeni!
1
U Novoj Hrvatskoj pisali su i surađivali: Ivan Babić, Gojko Borić (i pod pseudonimom Hrvoje Vukelić), Bruno Bušić, Mladen Engelsfeld (pod
pseudonimima: MM Istra i Hrvat iz domovine), Vlado Koretić, Boris Maruna, Mate Meštrović, Bogdan Radica, Tihomil Rađa (i pod
pseudonimom dr. Tadija Ramljak), Gvido Saganić, Branko Salaj, Ivan Cerovac, Tefko Saračević (pod pseudonimom Emin Sedlar), Ivo Tijardović
ml. (pod pseudonimom Tonči Batelant), Mirko Vidović, Janko Žagar i ini.
74