Rijec 58_59

Weitere Magazine

Empfehlungen

Info

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 58/59, 2020Rafael:Atenska školaotvorio je izlaganje pitanjem:otkud dolazi značenje i kakva jeveza između riječi kao označiteljai biti stvari?Dio odgovora dao je predavanjemo srednjovjekovnom arapskomfilozofu Al Farabiju, Aristotelovunasljedovatelju, koji jezik vidiprimarno kao sredstvo mišljenja,a ne komunikacije – ili, radikalnije,kao mišljenje samo. Al Farabi,naime, drži da riječi nastajutek nakon što su stvari pojmljene– one označuju pojmove, a nestvari.Bučan je proširio geografski okvirrasprave sa stare Grčke naArabiju, a Mislav Ježić doveo gaje do ruba indoeuropskoga prasvijeta,govoreći o filozofijskomnazivlju i o tome kako se onorazvija u različitim jezicima. Nijesvaki jezični sustav osposobljenda izrazi sve misaone sadržaje, patako ni filozofske: jezici tu sposobnostmogu razviti, ali i izgubiti,a mogu je i usvojiti iz drugihjezika. Ježić je istaknuo nizneobičnih podudarnosti izmeđustarogrčkoga i staroindijskog nazivlja,što upućuje na zajedničkonasljeđe iz starijeg indoeuropskogdoba: doba za koje se svedonedavno nije slutilo da je posjedovalofilozofijsko mišljenje.Starovjekovni niz predavanja (sprstohvatom srednjovjekovlja)zaključio je Igor Mikecin predavanjemo filozofijskom podrijetluhelenističke gramatike te daosliku razvoja gramatike kroz filozofiju:od Platona preko Aristotelado stoika. Međutim, kaozasebno znanje o jeziku, pokazaoje Mikecin, gramatika nije nastalasve do helenizma, utemeljivši sena tradiciji Aristotelove i stoičkelogike.Metafore imaju posebno značenjei za svakodnevni govor i za filozofskijezik, jer posjeduju moćizražavanja apstraktnih pojmovai nadosjetilne zbilje, pa su u filozofijirabljene od stare Grčke.O njima je u svom izlaganju oMaimonu, Fichteu i značenjumetafora za filozofiju govorioLjudevit Fran Ježić, pokazavšikako je značenje metafora za našemišljenje dobilo novo tumačenjepotkraj 18. stoljeća, u djelu SalomonaMaimona, postkantovskogahjumovskog skeptika.Maimon je iznio sasvim novuteoriju o transcendentalnomeznačenju metafora – izraza kojisu zajednički materijalnim i nematerijalnimstvarima – a taj jenjegov obrat još nepoznat.Bilo je to prvo u nizu predavanjao njemačkoj filozofiji, a nastavioga je Tomislav Škrbić temom oHegelovoj estetici.72
Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 58/59, 2020Jedinstveni jezik poezijeŠkrbić je u osnovnim crtamaeksplicirao Hegelovo shvaćanjesvrhe umjetnosti, pa se osvrnuona pojam predodžbe kao, premaHegelu, posebnog izvora jezikapoezije, po čemu se poezija razlikujeod svih drugih umjetnosti.Poetski jezik, za razliku odobičnoga govora ili filozofije,mora prema Hegelu zadržati odmakod razumskih odnosa ilifilozofijske forme suda i zaključka,jer njegovo područje jepredodžba. Zato je pjesničko djeloslobodno od praktične svrhe,čemu je podložno prozno djelo.Škrbićevim predavanjem zaključenje prvi dan skupa, a razgovorio njemačkim filozofima nastavljenisu i drugog dana, koji jeotvorio Berislav Podrug predavanjemo Nietzscheovu, posvedrukčijem shvaćanju jezika:između predmeta i oznake nemabliske veze ni odnosa, a ni ljudskiintelekt ni jezik nisu kadri zahvatitibit stvari. Jezik je Nietzscheu,kaže Podrug, tek instrument kojije čovjek razvio ne bi li ispuniopraktičnu funkciju, i nema svrsishodnuspoznajnu ulogu – on jesamo umjetnička tvorevina, nizretoričkih figura, a „istina“ jesamo posljedica potrebe za sporazumom.Neveselu perspektivuograničenosti jezika dopunio jeOzren Žunec izlaganjem oodumiranju istine u javnoj sferinašega doba: izrazi poput posttruthpostali su, smatra Žunec,neosporna značajka ovog razdoblja,pa je odgovor na takvo stanjepotražio u Heideggerovoj kriticijezika moderniteta. U njoj jenašao objašnjenje rasapa smislau zajednici kao proces gubitkasebstva: svi gube sebe, pa nastajesituacija u kojoj je „svatko drugii nitko nije on sam“ – pojedincise ponašaju kao drugi, i to ne nekiodređeni drugi, nego ni jedanodređen netko, što rezultira neupadljivom,nevidljivom diktaturom.Ono što čovjeka čini čovjekomZadnji je blok, onaj posvećenjezikoslovcima, otvorio DamirBarbarić. Barbarić je govorio oshvaćanju jezika u Wilhelma vonHumboldta, zasnovanu ponajprijena određivanju jezika kao onogašto čovjeka čini čovjekom. Tragatiza početkom i nastankomjezika značilo bi, dakle, tragati zanastankom sama čovjeka. Takoključno određen, jezik nije skupgotovih gramatičkih i sintaktičkihpravila, već živi organizam. Jezikje organ koji oblikuje mišljenjeod kojega je neodvojiv, što gačini posve individualnim. Na takoindividualno shvaćen Humboldtovjezik predavanjem o filozofijskomproblemu religioznog jezikanadovezao se Stjepan Kušar.Naime, jezik Biblije jest problem,jer nije otprve vidljiva njegovaveza sa spekulativnim iskazimafilozofije i teologije o Bogu,čovjeku i svijetu. Odatle potrebaproučavanja formi religioznogdiskursa u odnosu prema njegovojključnoj točki – Bogu, premakojemu i ciljaju sve forme religioznogajezika. Zatim je još jednopredavanje bilo posvećeno Humboldtu– Davor Krsnik govorio jeo pojmu analogije u Humboldtovojteoriji jezika, ističući razliku:suvremenom jezikoslovlju analogijaje čimbenik promjene, aHumboldtu je ustrojno načelojezika. On je smješta na sintaktičkurazinu, pa se povezuje sodnosom jezika i misli.Posljednja su dva predavanjazahvatila utjecaje De Saussureovihideja na krajolik suvremenelingvistike. Alen Sućeska govorioje o genealogiji jezika, kritizirajućiDe Saussurea argumentimaznanosti o evoluciji, a BojanMarotti proširio je razgovor na73
Seite 1 und 2:
broj 58/59veljača 2020.Hrvatska ku
Seite 3 und 4:
Čovek može i od jedne reči da ž
Seite 5 und 6:
Mitteilungsblatt der Kroatischen Ku
Seite 7 und 8:
Seite 9 und 10:
Seite 11 und 12:
Seite 13 und 14:
Seite 15 und 16:
Seite 17 und 18:
Seite 19 und 20:
Seite 21 und 22:
Seite 23 und 24: Mitteilungsblatt der Kroatischen Ku
Seite 73: Mitteilungsblatt der Kroatischen Ku
Alle anzeigen

Rijec 58_59

Erfolgreiche ePaper selbst erstellen

Template löschen?

Als Template speichern?