28.09.2020 Aufrufe

Rijec 58_59

Riječ: glasnik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden / Das Wort: Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. / HKZ Wiesbaden.

Riječ: glasnik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden / Das Wort: Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. / HKZ Wiesbaden.

MEHR ANZEIGEN
WENIGER ANZEIGEN

Sie wollen auch ein ePaper? Erhöhen Sie die Reichweite Ihrer Titel.

YUMPU macht aus Druck-PDFs automatisch weboptimierte ePaper, die Google liebt.

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 58/59, 2020

HEROZIRANO, PATRIJARHALNO, KRŠĆANSTVO

Kakva je priroda "vjerskog fanatizma" u Jugoslavena?

„Vjerski fanatizam i netrpeljivost više su agresivni ili obrambeni socijalni osjećaji konfesionalne

skupine nego bitna komponenta vjerskog osjećaja. Progoni drugih denominacija, sekti, kao i obrana

nečije religije od strane pripadnika drugih denominacija ili neprijateljskih vlasti, odražavaju stupanj

vjerske naklonosti zajednice.

Ne može se reći da se južni Slaveni zalažu za grozničavu religioznost u bilo kojoj sferi. Jugoslaveni

su narod ideja; religiozne, državne i druge ideje igrale su i danas su igraju ulogu u njihovoj povijesti.

Razni utjecaji i životne okolnosti starali su razlike u tom pogledu među Jugoslavenima. Epski čovjek

koji je spreman umrijeti za lijepu Isusovu vjeru, Crnogorac koji se borio za križ časti i zlatnu slobodu

zapadnjaku će izgledati kao fanatičan, srednjovjekovni čovjek. Naš musliman je ginuo za din baš

kao što se kršćanin ili hrišćanin borio za svoju religiju. No, taj fanatizam nema ništa zajedničko sa

sektaškim fanatizmom Bizanta i Male Azije, za izraelske (sirijske) careve, borbom oko filioque i

dogmatskim cjepidlačenjem između istočne i zapadne crkve. Vjerske razlike u samom narodu,

između pravoslavaca, katolika i muslimana, nisu uvijek shvaćene tragično, osim ako ih posebno ne

podstiču neke tendenciozne politike. Brat je mio koje vjere bio - kaže narodna poslovica.

Vjera je bila simbol pripadnosti nacionalnoj ili plemenskoj g r u p i, privrženosti nacionalnoj ili

državnoj ideji. To je jedini način tumačenja vjerskog herojstva, posebno u pravoslavnom dijelu

nacije. A i danas će reći bosanski pravoslavni seljak kada ga pitaju: Što si ti? Srbin, prave vjere!

Vanjski simboli i nacionalnost su presudni. Sjaši krste kad prođe Turčin!, poviknuo je jednom aga

kršćanskoj raji u Bosni. Taj se simbolizam često pretvorio u čisti formalizam, za suštinu se nije

mnogo toga pitalo. Vanjska obilježaja grupe su važnija je od toga što se popuje o vjeri, kao što se

najbolje vidi u sceni iz Gorskog vijenca, kada su čelnici stranke postavili uvjete poturicama: Srušite

minaret i džamiju, srpski Badnjak naložite i šarajte uskršnja jaja; - Poštujete dva posta, - a ostalo,

kako vam drago.

Koliko god se J. Cvijić s razlogom divio kako su bosanski franjevci stvorili krotku kršćansku ovčicu

od Dinaraca u Bosni (ali ne i u Hercegovini!), ova medalja ima dvije strane: Bilo je epoha i mjesta

na kojima su i katolički svećenici bile vojvode i hajduci. Povjesničar Radoslav Lopašić opisuje dva

takva primjera iz vremena ličkog četovanja i oslobađanja Slavonije od Turaka. Pop Marko Mesić

i fra Luka Ibrišimović, oba iz druge polovice sedamnaestog i početka osamnaestog stoljeća. Prvi je

bio misionar iz Like i Krbave, župnik iz Brinja i kapelan vojske karlovačkog generala, a od 1702.

i kapetan Like, a drugi gvardijan i biskupski namjesnik Slavonije; - u stvari obojica hajduci staroga

kova, okorjeli u četovanju s Turcima. Fra Luka je već bio vješt u odsijecanju glava Turaka, lukav

i hrabar, kad je to već bilo potrebno. Za njega nije vrijedila ona stara: Kud Turčin s ćordom, tud

fratar s torbom.

Krv i povijesna sudbina Jugoslavena dala je religiji ljubavi novi, poseban sadržaj, prilagođen

stvarnom životu krvave borbe i samoobrane.“

Vladimir Dvorniković 1 : Karakterologija Jugoslavena, 1939., str. 969-970.

1

Vladimir Dvorniković (Severin na Kupi, 28. srpnja 1888. – Beograd, 1956.), hrvatski filozof i etnopsiholog. Profesor na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu 1920-ih godina. Zastupa psihologizam i filozofiju života. Najpoznatije djelo mu je "Karakterologija Jugoslavena". U knjizi

Karakterologija Jugoslavena, čija prva zamisao potječe još iz 1917., razvija tezu o potrebi izgradnje narodnog karaktera. Kao što je karakter

"središte ličnosti" čovjeka kao individuuma (središte organsko i dinamičko), to vrijedi i za narod koji je »historijska ličnost višeg reda«. Po ugledu

na Hegelovo razlikovanje nepovijesnih i povijesnih naroda, razlikuje "narode prostora" (koji su prvenstveno uvjetovani prostorom, prirodom,

ekologijom – to je »sirovi i nagonski životni period«) i "narode vremena" (koji stvaraju vlastitu kulturu, odnosno povijest, koji spoznaju svoj

bitak, koji su zakoračili u »prosvjetljenost i racionallizam« ). [I.K.]

63

Hurra! Ihre Datei wurde hochgeladen und ist bereit für die Veröffentlichung.

Erfolgreich gespeichert!

Leider ist etwas schief gelaufen!