Rijec 58_59

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 58/59, 2020
RADOVI LIJLJANE TADIĆ-ADŽAMIĆ
Predstavljanje knjiga: prilogom o Ivi Andriću u ovom broju Riječi gospođa Ljiljana Tadić-Adžamić
potvrdila je ne samo visok profesionalni domet književne kritičarke, nego i svoju privrženost
kulturnom radu u zajedništvu. Ljiljana Tadić-Adžamić rođena je 1978. u Tuzli. Diplomirala je na
Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjek Bosanski jezik i književnost 2001. godine, na istom je 2. 2.
2012. obranila magistarski radpod naslovom "Kulturalno pamćenje u prozi Ivana Lovrenovića".
Radila je kao knjižničarka u Osnovnoj školi u Bijeloj, Brčko distrikt.
Dobitnica je nagrade Pučkog veleučilišta u Frankfutu u2015. godine za priču Bajka o najljepšim
vijestima (za mene, mogli bismo reći)/ Das Märchen der schönsten Nachrichten (für mich, so
könnten wir sagen). Živi i radi u Frankfurtu na Majni.
KULTURALNO PAMĆENJE U PROZI IVANA LOVRENOVIĆA, magistarsku rad.
Nakladnik Književni klub Brčko distrikt BiH, biblioteka Nova Riječ. Tisak Vizija d. o. o., Brčko
2013.
Metodološki okvir ovog znanstvenog rada utemeljen
je na metodi interpretacije, analize, dedukcije te
indukcije na osnovu kojih se prepoznaje i kontinuitet
kulturalnog pamćenja u Bosni i Hercegovini. Rad
objašnjava na koji način putopis kao faktivna, i
romani kao fiktivna žanrovska konstrukcija
funkcioniraju u oblikovanju i nastanku fenomena
kulturalnog pamćenja, kako subjekt pamti povijest,
posredstvom čega. Stalna tema jest Bosna i njezina
povijest, njezini kulturni spomenici. Lovrenovićeva
proza obiluje fenomenom kulturalnog pamćenja.
Istraživati Lovrenovićeva djela velik je izazov za
književnost i povijest ne samo Bosne i Hercegovine
nego i šire jer je riječ o jednom od najvećih
bosanskohercegovačkih intelektualaca.
Izbjeći zaborav kod Lovrenovića znači ne samo
dijagnosticirati i „pamtiti" tekstom nego znači
zabilježiti i reprezentacijski sloj prošlosti kao dokumentirani
izvor i legitimiran pisani manuskript
ili svjedočanstvo o prošlosti. Literatura legitimira
određene slojeve tumačenja tekstova iz prošlosti
zahvaljujući književnim vrstama: roman, priča, putopis,
kronika, memoari, dnevnici i dr. Pamćenje se stoga ispisuje i postaje praforma slojeva
prošloga u kulturi, društvu pa tako i u samoj književnosti.
Imajući u vidu značaj kulturalnog pamćenja u društvu i zajednicama unutar njega, ovaj rad
interpretira prozu Ivana Lovrenovića, precizno njegove romane Putovanje Ivana Vrane Jukića i
Uber memorabilium te putopis Sedam dana po Bosni primjenjujući teorijske elemente kulturalnog
pamćenja.
Lovrenovićeva proza obiluje fenomenom kulturalnog pamćenja. Lovrenović uspostavlja model
pamćenja konstruiran nostalgičnim preispitivanjem/preispisivanjem historije: ilirsko-slavenska
tradicija, srednjovjekovna Bosna, turska vladavina, austrougarsko doba, vrijeme pred Prvi i Drugi
svjetski rat pa sve do raspada Jugoslavije i kulturno-društvenih dešavanja današnjice na prostoru
BiH.
Ovaj znanstveni rad donosi sljedeći sadržaj: O teoriji kulturalnog pamćenja, Kulturna mnemotehnika
i historiografski diskurs, Topografija kulturalnog pamćenja i intertekstualnost, KULTURALNA
51