Rijec 58_59

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 58/59, 2020
Martens je zapravo pokušao razumjeti Andrića, pristupio je radu na njegovoj biografiji s
poštovanjem, on ga cijeni i uvažava kao pisca, dok je kao čovjek on za njega zapravo jedna
kompleksna ličnost. On prati detaljno i kronološki njegov život, od podrijetla njegovih roditelja,
djetinjstva, uloge u Mladoj Bosni pa sve do procvata njegovog umjetničkog rada, njegov
političko-diplomatski ambiciozni korak po nekadašnjoj Jugoslaviji, Europi, svijetu. Andrić i njegov
rad uvijek i konstantno s naglaskom za zalaganje jedne ideje, možda utopijske - jedinstvena država
i neovisnost od višestoljetnog ropstva drugome! Martens dodiruje, opisuje, percipijentu približava,
razrađuje i citira povijesno štivo i dešavanja pred, između i nakon Prvog i Drugog svjetskog rata
na našem tlu, iscrpno, ozbiljno i argumentirano, tako da se u biografiju kao tekst uvlači i jedna
opsežna historijska kulisa rađanja jednog vremena, no i na mnoge načine zanimljiva građa za jednog
pisca. Taj povijesno-historijski upis teksta zapravo je neminovan element u ovoj književnoj vrsti,
gdje se upravo činjenicom ništa ne da izmijeniti, jer biografija je “suhoparna” i ne dopušta igru
metaforično-alegorijskim supstancama jer je povijest stub i okosnica prezentacije biografskog.
Ratovi, posljedice nakon njega, obitelj i pojedinac u njoj i u društvu, ideologija s kojom je
harmoniziran ili u vječitom sukobu, no prije svega identitet, stvaran su svijet preopukacije
Andrićevog života, u kojem je stalno prisutno preispitivanje ideala za koje valja i vrijedi li mrijeti,
preplitanje i preispitivanje sudbine (ne)sretnog čovjeka u određenom povijesnom dobu, u kojem se
moralo vječito iznova, iz pepela, gasnuća i beznađa - to je njegov svijet. Martens će sve to kronološki
uvrstiti u biografski tekst, potkrjepljujući naslovnu sintagmu o požaru/plamenu istih a različitih,
različitih a istih svjetova. Za Ivu opisati prošlost nije značilo pobjeći od sadašnjosti, nego sažeti
život, djelo, snove i mišljenja tog doba. Zato Andrićev rad i jest sinkronizacija tih supstanci jer
literatura, kako će jednom reći, nije pitanje kostima i rekvizita.
Konkretno za Andrića, koji prema Martensu ni u kojem slučaju ne važi za pacifistu, prati njegov
pisani rad još od prvog objavljenog teksta u “Bosanskoj vili” gdje će tek kasnije nakon “Ex Ponta”
i teksta o Aliji Đerzelezu Ivo pronalaziti svoj stil i jezik. Andrića kao diplomatu, uvaženu političku
personu i njegov društveno-socijalni život gdje je angažirano radio u mnogim europskim gradovima,
Martens je veoma studiozno iscrpio i predočio, Andrić kojega veoma uvažava, Andrić obrazovan,
poliglot, pisanom riječju nadaren, Andrić koji je genijalan.
Martensova znatiželja za rad na ovoj biografiji očitava se i u tome što je Andrić “nakon
veleposlaničkog iskustva u Hitlerovu Berlinu, baš u vrijeme potpisivanja Trojnog pakta, uspio u
Titovoj Jugoslaviji ne samo izvući živu glavu nego se i etablirati kao ugledan član socijalističkoga
društvenoga establišmenta” 1 . U tom periodu (1941-1944) on je najproduktivniji u svojemu
stvaralaštvu, smatra Martens, povučen u osamu stana, za malim okruglim stolom pred golim zidom,
piše Andrić neka od svojih kapitalnih djela. Šuti i piše.
Piše iz strategije preživljavanja, spasa; pada u “pisanje” nikako u očaj, jer je to bilo jedno, za
egzistenciju, neizvjesno doba, kada nije znao hoće li bomba razoriti dom i manuskripte, ili će racija
zakucati na vrata, odnijeti, uništiti napisano, stečeno. Sve ideje, materijal za takav enormno aktivni
tempo rada imao je on još ranije u glavi, no tada se ovaplotilo na papiru, a kasnije i na javi. Biograf
u ovoj knjizi piše da je Andrićeva Bosna jedna literarna privatna zemlja, tamna zemlja, te retorički
pita hoće li čitatelj, koji čita Andrića, poželjeti otputovati i posjetiti tu zemlju, kao netko tko, pročita
li Hemingwaya, ima želju posjetiti Španiju ili Pariz.
“Pismo iz 1920” uzelo je uveliko udjela u diskusiji naših i europskih, pa i američkih i svjetskih
intelektualaca i političara, no prema političkoj vokaciji ostavljamo daljnjim istraživanjima i
kritikama da se time bave, jer to zapravo nije predmetno-idejna vokacija ovoga teksta. Spomenut
ćemo samo Martensovo mišljenje gdje smatra da je rečenica “Bosna je zemlja mržnje i straha”
instrumentalizirana, zloupotrijebljena i “iskrivljeno” interpretirana. Umreženost citata obogaćuje
1
Nemec, Krešimir, Europski život Ive Andrića, Vijenac, Književni list za umjetnost, kulturu i znanost, godište
XXVII, broj 671, studenoga 2019.
48