Rijec 58_59

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 58/59, 2020
spomenutom skupu.
U referatu, pa tako i u istoimenom
poglavlju, predstavio je, kroz analizu
jezika i pjesama, slavensku
figuru svetog pjesništva, dokaz da
je očuvana tradicija vjerovanja u
vile tradicija s mnogo starijim
izvorom unutar Perunova kulta,
dakle glavnom Boginjom degradiranom
u niže natprirodno biće, a
izričaje poput vrata i kuća zapravo
degradiranom ostavštinom grane i
grada, odnosno neba.
Analizom toponima, Katičić je napravio
i prikaz konteksta kršćanskog
i pretkršćanskog svjetonazora.
Poglavlja ove knjige nisu uokvirena
samo jednom temom, odnosno
uže tematski obilježena, kao što je
to bio slučaj u prethodnim
knjigama. 1 Svako poglavlje nastavak
je jedne od rekonstrukcija
započetih i objavljenih u navedenim
knjigama. Naslovi Živa predaja
o Perunovom liku, Perunovo svetište
u Varešu, Vidova gora i sveti
Vid, Veles u psalmu, Vilinska vrata,
Perinova ljut, Vražje oko i Pogani
vrh. Kao dodatna poglavlja
Božanskoga boja mogu biti shvaćeni:
Jurjevo koplje i Jurjev mač
Zelenog luga, a Majka milosrđa
između slavenskoga poganstva i
kršćanstva i Mokošin vrh u Međimurju
i pozojeva glava uza nj
nova poglavlja knjige Gazdarice
na vratima.
Poglavlje Veda Slavena kao fatamorgana
zasebne je tematike, priča
o životu i djelu Stipana Verkovića,
folklorista iz 19. stoljeća koji se
bavio skupljanjem i istraživanjem
folklorne građe te tražio vedsku
starinu u slavenskoj predaji, a u što
mu nije uspijevalo uvjeriti znanstvenu
javnost 19. stoljeća.
1 Božanski boj je istraživao
rekonstrukcije mitskih pjesama o
sukobu slavenskih božanstava
Peruna i Velesa, Zeleni lug o hodu
kroz godinu božanskoga para
vegetacije Jarila i Morane, a
Gazdarica na vratima o boginji
Majci mokroj zemlji – Mokoši.
Katičić u djelu navodi kako je sve
više znanstvenih i kulturno-edukativnih
projekata vezanih uz istraživanje
pretkršćanstva u Hrvata.
No, ono što je bitno za napomenuti,
a to je i ono što sam Katičić naglašava,
cjelovitost njegova izlaganja
ne proizlazi - iz predodžaba i sadržaja
stare vjere, nego iz tragova
usmene predaje njezina svetog
pjesništva i obrednih tekstova, a da
cjelovitu sliku predodžaba i sadržaja
stare vjere tek još treba
uspostaviti, suzdržano i oprezno
različitim metodama koliko je to
ustvari i moguće.
Katičić izgrađuje svoj rad poredbenim
metodama lingvističke arheologije,
odnosno metodama iščitavanja
mitske matrice u folklornim
tvorbama u slavenskoj literaturi.
Uz lingvistiku i kao metodu Katičić
poduzima terenska onomastička
i toponimska istraživanja, a
sve u cilju da doprinese sustavnom
rasvjetljavanjem preživjele predaje
tragova pretkršćanske starine. Ova
knjiga sadrži više poglavlja koja se
bave analizom imena na terenu,
negoli samim pjesmama, kao što
je to bio slučaju prošlim knjigama.
Sigurno, tome su doprinijeli etnolog
Vitomir Belaj, arheolog Juraj
Belaj te etnolog Toma Vinšćak,
kako je iscrpno dokumentirano u
samom djelu.
Početne Katičićeve ideje i teze koje
su nastale prebirući i uspoređujući
prikupljenu folklornu građu,
uobličile su dovoljno alata kako bi
se daljnja istraživanja i spekulacije
mogle metodski pokrenuti i u geografskom
i arheološkom pogledu.
A time i čitava teorija, sažeta u
naslovu, dobiva smisao kako bi
poslužila za temelj u budućim
multidisciplinarnim istraživanjima.
Nažalost šira svjetska etnološka,
antropološka, lingvistička i kulturno-povijesna
humanistička zajednica
slabo ili skoro nikako ne
čita hrvatski jezik, a time i ovako
značajni napori ostaju neprimijećeni
u svjetskoj znanosti i
literaturi. Ova hrvatska istraživanja
mogla bi postati velikim poticajem
za slična istraživanja i kod drugih
naroda i kultura. A rezultati i metode
mogli bi biti podvrgnuti mnogo
većim interdisciplinarnim komentarima
i analizama, nego je to
moguće ako ostanu samo na hrvatskom
govornom području.
Nadamo se kako odlazak profesora
Katičića neće zaustaviti interes i
nastavak rada na tragovima svetih
pjesama naše pretkršćanske starine.
Ivica Košak
18