Riječ - Hrvatska kulturna zajednica Wiesbaden

RY^ RIJEČ Hrvatske kulturne zajednice - Wiesbaden broj 42. 2012.Oto ReisingerPovodom 85. obljetnice rođenja i (gotovo) 70. obljetnice karikaturističkog djelovanjavelikog hrvatskog karikaturisteOto Reisinger, karikaturist,kronist, socijalnokritični komentator,glasnogovornik pučkograzmišljanja, a time i masovnipsihoterapeut rođen je 1927. uRankovcima kraj Murske Sobote(Slovenija). Odrasta u Zagrebu,gdje je završio osnovnu i srednjuškolu i apsolvirao studij arhitekture.Prve karikaturističkeradove objavio je još kaosrednjoškolac u humorističkomtjedniku “Šilo”. Nakon 2.Svjetskog rata - bio je sudionikNOP-a (borac Zagorske brigade iDesetog zagrebačkog korpusa) -nastavlja crtati u džepnim i zidnimnovinama. Od 1946. pa svedo gašenja 1958. radi za humorističkitjednik „Kerempuh“ kaostalani suradnik, a neko vrijeme ikao gl. urednik.Godine 1950. postaje članomuredništva “Vjesnika”, u kojemukao karikaturist i kronist(socijalno-kritični komentator)djeluje do odlaska u mirovinu1986. No karikaturom seintenzivno nastavlja baviti dodanas.Od 1960. do 1993. svakodnevnoje u “Vjesniku” objavljivao popularnurubriku “Pero”, kojom jeduhovito komentirao aktualnedogađaje i prilike u društvu. OtoReisinger obradio je i objavio svenaše misli, naše zamjerke politicii zvaničnom društvu, dokumentiraosjajnim umjetničkimkreacijama gotovo sve situacijenašeg života. Vesele i tužne. Itragične i smiješne. Rekao bih:zna pogoditi, a svaki crtež jejedna cijela priča, često i essay.Poznato je da jedna ideja rađadrugu i tako je stvorena i cijelaobitelj: Pero, Klara i Štefek.Štefek je nastupao i u, starijojgeneraciji poznatom „Plavomvjesniku“.Po osobnom mišljenjuReisinger je do sada kreirao oko30000 karikatura i radi jošuvijek, iako ne više za Vjesnik.Oto je poznat i u Europi. Nizozemsja“Panorama”, švicarski“Nebelspalter”, njemački “Quick”i poznati britanski “Punch”domaćini su njegovimradovima. Tako je neizbježnopostao dobitnikom višenacionalnih i internacionalnihnagrada. Vrijedno je (mavrijedno bi bilo spomenuti jošmnogo toga što je stvorio OtoReisinger), dakle vrijedno jespomenuti i da je komentirao iDomovinski rat u albumu “Ratii mir” i da je 1997. objavljenaknjiga “Pero” (izbor izVjesnikove rubrike Pero).„Još uvijek želim i mogu raditi,veseli me, slušaju me i ruka iglava. Zapravo sam ostaopolovičan – sastojao sam se odfizičke osobe i od onoga štoradim; cijeli život mi se sastojaood crtanja.“ (Globus, 2011. 02.15 br. 796)*Jedinstvo fizičke osobe umjetničkograda se očituje i Otovombrigom glede budućnosti mladihkolega i dolazećih naraštaja.Kako i izdavački segment privredesve svodi na profitabilnostprodukta, tako karikatura nije ustanju konkurirati oglasimaekonomske propaganda. Zatocitiramo s interneta nedavnoobjavljenu vijest: “karikaturist idiplomirani arhitekt Oto Reisingersvojim će radovima otvoriti udrugu"Umjetnost osmijeha" u Radićevojulici sutra u 10 sati. Reisinger jeujedno i dopredsjednik udrugečijih će 60-ak karikatura stalnokrasiti zidove udruge, a ondje ćesvoje radove imati priliku izložitii mladi autori kojima se želipomoći da što lakše dopru dopublike. Cilj udruge je stvoritimjesto gdje će Zagrepčani uvijekbiti dočekani s osmijehom nalicu, a u takvome ambijentuondje će se moći i družitiuživajući u umjetnosti.A ja bih još dodao: Akozaboravimo kako se smije, akozaboravimo kako smijati sesamom sebi (dakle i cijelomdruštvu čiji smo dio) i našimmanama, strahovima i boljkama,bojim se da nećemo preživjeti.Ranko Ćetković,travanj 2012.*Ovaj citat Ota Reisingera povodomprestanka, već 60-godišnje suradnjes Vjesnikom.50