Global 71

Medij po mjeri studenata Medij po mjeri studenata

from GlobalNovine1 More from this publisher

30.05.2022 Views

INTERVJU Estradni menadžer Zoran Škugor'Dok je Britney Spears imalanakladu od 18.000, ET jemlatio i do 60.000'Str. 7DUSKO JARAMAZ/PIXSELLREPORTAŽA Privremena selidba FPZG-aStari faks je imao dušu, aliduša je tamo gdje su studenti,profesori i ostali zaposleniciStr. 8-9Broj 71Godina V , svibanj 2022.NOVINE PO MJERISTUDENATAwww.globalnovine.eu/GlobalNovine@GlobalNovine@global_novineISSN 1849-4722EMMA MATIJEVIĆ/GLOBALBez sluha za bolesneImaš celijakiju?Zaboravi menzu isam si plati hranuStr. 2KomentarStr. 3ANAMARIA RELJA/GLOBALHvalili se hrvatskimHarvardom, dobilipoligon za tragedijeOvisnost o gejmanjuZbog videoigararaskinuo zarukeEtno queerStr. 5IVONA VIDOVIĆ/GLOBALPOMIRIŠI, DOTAKNII LISTAJ ME NJEŽNONakon više od dvije godine ponovo nas možete čitati i u tiskanom izdanju!'Mit je da jenaše društvou prošlostibilo isključivokonzervativno'Str. 12Laboratorij na FER-uVizionarimotivirajustudente, ali imijenjaju svijetStr. 14Horoskopi'Mogu pogoditiznak osobe nakonnekoliko minutarazgovora' Str. 15

INTERVJU Estradni menadžer Zoran Škugor

'Dok je Britney Spears imala

nakladu od 18.000, ET je

mlatio i do 60.000'

Str. 7

DUSKO JARAMAZ/PIXSELL

REPORTAŽA Privremena selidba FPZG-a

Stari faks je imao dušu, ali

duša je tamo gdje su studenti,

profesori i ostali zaposlenici

Str. 8-9

Broj 71

Godina V , svibanj 2022.

NOVINE PO MJERI

STUDENATA

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

EMMA MATIJEVIĆ/GLOBAL

Bez sluha za bolesne

Imaš celijakiju?

Zaboravi menzu i

sam si plati hranu

Str. 2

Komentar

Str. 3

ANAMARIA RELJA/GLOBAL

Hvalili se hrvatskim

Harvardom, dobili

poligon za tragedije

Ovisnost o gejmanju

Zbog videoigara

raskinuo zaruke

Etno queer

Str. 5

IVONA VIDOVIĆ/GLOBAL

POMIRIŠI, DOTAKNI

I LISTAJ ME NJEŽNO

Nakon više od dvije godine ponovo nas možete čitati i u tiskanom izdanju!

'Mit je da je

naše društvo

u prošlosti

bilo isključivo

konzervativno'

Str. 12

Laboratorij na FER-u

Vizionari

motiviraju

studente, ali i

mijenjaju svijet

Str. 14

Horoskopi

'Mogu pogoditi

znak osobe nakon

nekoliko minuta

razgovora' Str. 15

2 Studentski život

BROJ 71 , svibanj 2022.

impressum

NOVINE STUDENATA FPZG-a

Izdavač

Fakultet političkih

znanosti

Lepušićeva 6, Zagreb

Za izdavača

izv. prof. dr. sc. Andrija

Henjak

Glavni urednik

Igor Weidlich

Zamjenica glavnog

urednika

Petra Orešković

Izvršna urednica

Katja Knežević

Urednik – mentor

Stela Lechpammer

Uredništvo

Studentski život:

Maristela Baričević

Ivana Paušić

Društvo, Svijet:

Barbara Stjepanović

Intervju, Kultura:

Petra Orešković

Reportaža:

Tajana Josipović

Sport, Zadnja:

Mila Šušnjar

Karijera:

Katja Knežević

Tehnologija:

Patricija Turkalj

Lifestyle:

Nikolina Orešković

Lektura

Snježana Babić Višnjić

Promocija

marketing@globalnovine.eu

Fotoagencija

Pixsell

Dizajn i prijelom

Atlantis

Tehnička podrška

Story Editor

redakcijski sustav

Tisak

Tiskara Zagreb

Radnička cesta 210,

Zagreb

Kontakt za čitatelje

redakcija@GlobalNovine.eu

www.globalnovine.eu

/GlobalNovine

@GlobalNovine

@global_novine

ISSN 1849-4722

Nema sluha za bolesne Dio studenata na iksici ima novac kojim se ne mogu prehraniti

Imaš celijakiju? Zaboravi

menzu i sam si plati hranu

'Najčešće postim na vodi dok ne dođem doma', istaknuo je student David Šare

Tekst: Dora Jurišić i

Maristela Baričević

Prehrana u studentskoj

menzi nikad nije bila

na najboljem glasu.

Uvijek isti jelovnici te

nametnici u hrani samo su neki

od problema na koje se studenti

redovno žale, ali i to je rješivo dokle

god se iznos na ikscima ima

na što potrošiti. S druge strane,

studenti s kroničnim bolestima

probavnog sustava, nažalost, nemaju

takve povlastice, a ni mogućnosti,

jer za njih prilagođene

hrane u menzama i dalje nema.

"Ima izbora za vegetarijance

koji su vegetarijanci izborom,

a za mene kojoj pati zdravlje,

nema", istaknula je Ela Šeremet,

studentica novinarstva.

Gladni u menzu i iz menze

Ela boluje od celijakije, kronične

bolesti tankog crijeva koja

nastaje kao imunološka reakcija

organizma na gluten. Zbog dijagnoze,

zabranjena joj je konzumacija

određenih žitarica kao

što je pšenica, zatim kruha i variva

u koje se stavlja brašno pa

čak i sladnog piva. Prilagoditi se

na menzu na prvoj godini studija

bio je izazov, što zbog lošeg ili nikakvog

izbora, a što zbog nerazumijevanja

termina "gluten".

"Morala sam isključivo istaknuti

da tražim hranu bez brašna.

Kada bih došla u menzu prije

kraja radnog vremena tada ne

bi ostalo ničega za mene, već pohano

meso koje ne bih smjela jesti.

Dolaskom pandemije morala

sam tetama u menzi reći da ja

jednostavno nemam što jesti i da

moram nešto pojesti. One bi mi

nekad sa strane napravile neki

komad mesa na tavi. One nisu

krive, kriv je sustav", priznala je

Ela. Razgovor s tadašnjim šefom

prehrambenog odjela nije joj

mnogo pomogao jer joj je samo

kratko odgovorio da "među studentima

postoje i ljudi koji su

alergični na lješnjake i kikiriki".

Sudeći prema jelovniku, takve se

namirnice mogu pronaći samo u

kolačima, a bez kolača studenti

mogu preživjeti. Bez adekvatne

hrane to je malo teže.

"Rekao mi je da on ne može

ništa napraviti i da je to skupo.

Znam da je skupo, ali ne tražim

ih da mi kupuju posebnu hranu

nego ako je taj dan u ponudi po-

UNSPLASH

SC odgovornost prebacuje na

socijalnu skrb, a oni nemaju rješenje

Iz Studentskog centra u Zagrebu tvrde da nisu u mogućnosti te da

nemaju potporu MZO-a za rješavanje individualnih zdravstvenih tegoba

studenata. Uvođenje posebne prehrane zahtijeva dodatna sredstva koja

nemaju. Među ostalim, dodaju da bi za tu problematiku trebala suradnja

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, MZO-a te Centra za

socijalnu skrb (CZSS) gdje prema njihovim navodima studenti primaju

naknadu za kupnju bezglutenskih namirnica.

Međutim, iz CZSS-a tvrde da to nije potpuno točno te da u Zakonu

o socijalnoj skrbi takvo pravilo ne postoji, a ni sami oboljeli studenti

nikad nisu čuli za takvu opciju. Prema Zakonu, moguća je jedino isplata

jednokratnih naknada ako oboljela osoba isključivo zbog svog zdravstvenog

stanja nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe ili

ako njena dijagnoza graniči s invaliditetom. U tom slučaju namirnice za

osobe s celijakijom se ubrajaju u osnovne životne potrebe kao što su to

inače smještaj ili odjeća.

Izmjena Pravilnika na čekanju

Ida Čarnohorski, potpredsjednica udruge CeliVita, upozorava na problem

koji nastaje kada studenti nemaju uvjete za pripremu hrane.

"Problem je što dio studenata svjesno počinje kršiti dijetu radi neadekvatnih

uvjeta čime značajno narušavaju svoje zdravlje, postaju nefunkcionalni

te generiraju javnozdravstveni problem", istaknula je Ida.

Iz MZO-a objašnjavaju da su s primjenom nove regulative unutar

Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na pokriće troškova

prehrane studenata namjeravali započeti s početkom ove akademske

godine. To bi se provodilo obogaćivanjem ponude obroka i modernizaciju

sustava te proširivanje kategorija studenata koji ostvaruju pravo

na subvencioniranu prehranu, no zbog mnogo izazova s kojima se Ministarstvo

suočavalo u prošle dvije godine, postupak izrade i donošenja

Pravilnika privremeno je odgođen. Inače, Pravilnik kakav imamo danas

nije se mijenjao od 2013.

datan trošak", objasnila je Ela.

Od celijakije boluje i Magdalena

Strmota, studentica Prehrambeno-tehnološkog

fakulteta u

Osijeku. Ni tamo ponuda nije bo-

PRIVATNA ARHIVA

Osobe oboljele od celijakije ostvaruju

pravo na besplatno bezglutensko brašno

lja pa se i sama našla u situaciji

da je hrana bila kontaminirana

glutenom.

"Problem je što simptomi nakon

konzumacije glutena nisu

uvijek isti, no najčešće to bude

bol u trbuhu popraćena dijarejom,

a dugotrajna posljedica je ta

da se organizam ne očisti od glutena

i do šest mjeseci", ispričala

je Magdalena.

Opasnost ni tu ne prestaje jer

gluten može uzrokovati propadanje

crijeva i crijevnih resica što

znači da bi sva hrana samo prolazila

kroz organizam bez pravilne

apsorpcije. Osim toga, neliječena

celijakija povećava rizik od

Prilagođena

prehrana za studente

oboljele od

kroničnih bolesti

probavnog sustava

ne postoji.

'Morala sam

tetama u

menzi reći da

ja jednostavno

nemam

što jesti i da

moram nešto

pojesti', priznala

je Ela

hano meso, zašto se ne bi moglo

za nas napraviti samo meso na

tavi? To ne zahtijeva nikakav dokomplikacija

i drugih sustava u

tijelu koji se mogu manifestirati

u obliku anemije, osteoporoze,

smanjenja plodnosti, glutenske

epilepsije ili psihijatrijskih

poremećaja.

Udarac na zdravlje i novčanik

Osim celijakije, nekolicina studenata

boluje i od Chronove bolesti,

odnosno kronične upale crijeva

koja se pojavljuje u najnižim

dijelovima tankoga crijeva, ali i u

debelom crijevu. Od 2016. s tom

se bolešću susreo i David Šare,

student agronomije.

"Pauzirao sam godinu na faksu.

Zbog bolova nisam mogao

normalno pratiti nastavu", objasnio

je.

Zbog nepostojanja prilagođene

prehrane, David si obroke priprema

sam, što iziskuje mnogo

vremena. Za njega bi studentske

menze igrale ulogu jedino ako bi

se posluživala bezglutenska tjestenina

i nezačinjena hrana.

Ovako su zdravstveni rizici

mnogo veći, a k tome i financijski

problemi. Samo na hranu mjesečno

potroši više od 1500 kuna.

"Ako si ne stignem pripremiti

hranu, uzmem neku sitnicu u pekari,

iako mi to naškodi. Najčešće

postim na vodi dok ne dođem

kući", rekao je.

Studentica Andrea Šošić iz Zadra

doznala je za dijagnozu Chronove

bolesti dok je bila maturantica.

Ostala je studirati u Zadru

gdje živi s obitelji da bi se lakše

pridržavala prilagođene prehrane.

U pripremi obroka pomaže

joj mama pa joj kuhanje ne oduzima

mnogo vremena, objašnjava

Andrea koja menze izbjegava.

"Ne želim riskirati jer čak i Vegeta

koju koriste u svim jelima

mogla bi mi naškoditi", zaključila

je.

BROJ 71, svibanj 2022.

Studentski život 3

Borongaj Obnova sveučilišnog kompleksa čeka se generacijama, iz Grada ga se sjete samo u kampanjama

Žalosno je da se kampusa sjetimo

samo nakon tragedija

Studenti na putu do fakulteta prolaze preko tračnica i kroz šipražje, a za ulaganje u studentsku sigurnost nisu bili dovoljni

ni nedavno izgubljeni studentski životi

Tekst: Andrea Obradović

Dva studenta poginula

su nedavno na pruzi u

zagrebačkom naselju

Trnava, nedaleko od

studentskog kampusa na Borongaju.

Oba su se mladića popela

na vagone koji su ih na kraju

usmrtili strujnim udarom. Nikola

je tog dana rekao prijateljima

da ide prošetati, ali nije se vratio.

Obitelj je nestanak prijavila

policiji, a dan poslije tijelo mu je

nađeno u blizini vagona jer je Nikolu

strujni udar odbacio na tlo.

Prijatelji su mu sami krenuli u

potragu te je jedan od njih, zbog

brige o prijatelju, doživio istu nesreću.

Ta strašna tragedija otvorila

je ponovno pitanje obnove

kampusa i divljih putova do fakulteta

na kampusu, ali već tjedan

dana nakon nesreće sve kao

da je opet palo u zaborav.

'Na vlastitu odgovornost'

Studenti s lažnim obećanjima

lagano gube strpljenje. Tomislav

Tomašević je u predizbornoj

kampanji za gradonačelnika Zagreba

istaknuo da Kampus Borongaj

vidi kao Kampus koji će

biti integriran te koji će imati rekreativan

sadržaj kao istraživački

i poslovni centar. Istaknuo je i

loše subvencije Agencija za pravni

promet i posredovanje nekretnina.

Štoviše, Kampus je za njega

neiskorišteni potencijal koji je

trebalo pomaknuti s mrtve točke.

Od te je izjave prošla godina, a

Kampus je i dalje pust. I opasan.

Fakultet hrvatskih studija u

sklopu je Kampusa, a studentica

Tamara Bednjanec, potaknuta

komentar

Hvalili se hrvatskim Harvardom, dobili poligon za tragedije

Maristela Baričević

Slike iz zraka pokazuju da je jedno propalo infrastrukturno obećanje zapušteno do neprepoznatljivosti

smrću dvojice studenata objavila

je na društvenim mrežama fotografije

i videozapise na kojima se

jasno vidi koliko je zapušten.

"Kada se prođe pothodnik, dolazi

se do aktivne pruge koju prvu

treba prijeći. Potom se dolazi do

visokih i nestabilnih stuba po kojima

se penje i spušta u obiteljsko

dvorište. Pored tračnica je uzak

put po kojem ljudi obično hodaju

da bi izbjegli hodanje po tračnicama,

ali ako se mimoilaziš s osobom,

moraš se pomaknuti i hodati

po pruzi", opisala je Tamara.

Kampus je najavljen kao visokotehnološki

studentski grad, a

umjesto toga, i bez ne tako davnog

potresa, tamo su već 15 godina

ruševine. O njemu se od tada

gotovo uvijek izvještavalo u negativnom

kontekstu, ili je potaknu-

Sveučilište u Zagrebu siromašnije je za dva studentska

života. Umjesto ulaganja u sigurnost i obrazovanje

koji bi trebali biti najviši prioriteti jedne

akademske zajednice, država je već 15 godina gluha

na vlastita obećanja. Nazivali su ga budućnošću

studentskog standarda te ga k tome nesebično

povezivali s inačicom hrvatskog Harvarda. Varaju

sebe, studente, a posebice buduće generacije kojima

ulijevaju nadu da će se išta promijeniti i u sljedećih

15.

Žalosno je što se Kampus spomene samo onda

kada se događaju tragedije, dok godinama gradonačelnike,

ministre i rektore, koji se Borongajem

redovno bave i hvale u svojim mandatima, o studentskoj

svakodnevici na kraju grada nije briga.

to nesrećama koje se događaju u

blizini. Tako se 2019. na zapuštenom

dijelu kampusa zapalilo

pedesetak željezničkih pragova,

a gorjela je i stara lokomotiva.

Na sreću, nitko nije ozlijeđen, a

samo naporom vatrogasaca požar

se nije uspio proširiti do sveučilišnih

zgrada. Još su tada mediji

upozoravali da je krajnje vrijeme

'Vrijeme im je da se napokon

dogovore i preuzmu odgovornost

te naprave nešto što se

pokrenulo prije više od deset

godina', istaknula je studentica

Tamara Bednjanec

Zbog manjka angažmana, a moglo bi se reći i empatije

jer se studentima dopušta da prolaze kroz

žbunje, raslinje te preko tuđih dvorišta, došli smo

do točke gdje umjesto da iz ruševina zidamo fakultete,

među tim istim ruševinama pronalazimo ugašene

studentske živote.

Dogodilo se to na teritoriju čiji je većinski vlasnik

Sveučilište, a manjinski država, ali, već uobičajeno,

nitko od tog događaja nije

ni pomislio uzeti "lopatu u ruke".

Još važnije, dogodilo se ono što

se nije smjelo dogoditi, a sada se

Došli smo do točke gdje umjesto da iz

ruševina zidamo fakultete, među tim istim

ruševinama pronalazimo ugašene studentske

živote

da se kampus uredi. Iz Hrvatskih

su željeznica objasnili da su

Sveučilište u Zagrebu i Grad Zagreb

sklopili ugovor s HŽ infrastrukturom

2019. o zajedničkim

ulaganjima vezanima za gradnju

željezničkog stajališta Borongaj

i nathodnika na području željezničkog

kolodvora Borongaj.

Čeka se, čeka

"Što se tiče gradnje pješačkog

nathodnika (Branimirova-Osječka-Trnava

I) riječ je o investiciji

Grada Zagreba na čiju je projektnu

dokumentaciju (Idejni projekt)

HŽ Infrastruktura kao javnopravno

tijelo izdala Posebne

uvjete gradnje. Očekuje se dostava

daljnje projektne dokumentacije

za izdavanje Potvrde glavnog

projekta HŽ Infrastrukture",

Igor Kralj/PIXSELL

Kampus Borongaj nije se godinama

pomaknuo s mrtve točke

komentirali su iz korporativnih

komunikacija.

Dokumentacija i nathodnik čekaju

se već treću godinu, a tko

zna koliko će trebati čekati do

sljedeće tragedije.

Tračnice nisu jedine koje stvaraju

problem studentima. Oni također

prolaze i put koji je blatan,

grbav i neravan te moraju izbjegavati

grane jer je put uzak. Svi

putokazi išarani su markerima, a

studenti su već navikli da, kada s

Borongajske ceste prođu ulaznu

rampu, moraju proći zapuštene i

travom zarasle barake nekoć velike

jugoslavenske vojarne. To područje

ne održava nitko.

Bez obzira na malo fakulteta

na Kampusu, on sadrži kvalitetne

studije, a studenti se slažu

da bi im se trebala omogućiti

bolja prohodnost, bez posrtanja

po starim tračnicama, korijenju

i granama.

"Svi bi se trebali pokrenuti, u

pitanju su ljudski životi, životi

mladih studenata i ostalih prolaznika

za koje nitko ne mari dok

se ne dogodi katastrofa. Vrijeme

im je da se napokon dogovore i

preuzmu odgovornost te naprave

nešto što se pokrenulo prije više

od deset godina", komentirala je

Tamara.

postavlja pitanje zašto je čak i nakon toga zavladala

šutnja. Iako su se tim područjem studenti kretali

na vlastitu odgovornost i bili svjesni rizika, što i je

jedno od upozorenja uz prugu, to ne umanjuje da

im je tu mogućnost kretanja netko i ostavio.

O novcu nikad nismo čuli ni riječ, no da novca

nema već smo u Hrvatskoj navikli. Uz to nedostaje

primarno želje i volje da se Kampus pomakne

s mrtve točke, a ovakvim tempom nećemo daleko

dogurati. Dok se odgovornost prebacuje s jednih

na druge, obiteljima i prijateljima poginulih studenata

to ne donosi nikakvu utjehu. Jedni su zbog

drugih svoj život požrtvovno ostavili na tračnicama.

Planirani Kampus moći će gledati s nekog boljeg

mjesta iako im je obećano ono najbolje. Tako

je i trebalo biti, no kako je krenulo, ni ostali ga u

skorijoj budućnosti neće vidjeti. Riječi ostaju riječi,

a na mladima svijet (ne) ostaje.

ANAMARIA RELJA/GLOBAL

4 Studentski život

Nećemo si lagati. Sve je to bilo super online, ali dvije godine čekam da se konkretno

potpišem crnim slovima na bijelom papiru. Napokon je došlo vrijeme za malo listanja

Globalove literature. Ako sam ovo dočekala, dočekat ću i diplomu. Za autograme ćemo

se dogovoriti kasnije, časna riječ! MARISTELA BARIČEVIĆ, urednica Studentskog života

BROJ 71 , svibanj 2022.

Drago mi je što se Global opet tiska pa napokon nakon dvije godine

mogu svoje članke donijeti kući roditeljima. Mnogo je bolji

doživljaj čitati nešto svoje dok osjetiš papir pod prstima i miris

tiskanih novina. IVANA PAUŠIĆ, urednica Studentskog života

Povratak u klupe Pojedinci osjete poziv da završe visoko obrazovanje nakon deset ili više godina

Godine nisu problem, ali vrijeme

s obitelji nekima je važnije od

tulumarenja nakon predavanja

Tekst: Emma Matijević

Prethodno iskustvo studiranja

i komunikacija

na poslu omogućilo

im je brzu prilagodbu

novome okruženju. Problema s

pristupom profesora nije bilo;

njihov je odnos bio korektan i

jednak prema svim studentima.

Studentice koje su se nakon

13 i više godina odlučile

vratiti u fakultetske klupe da

bi ostvarile svoje želje i ambicije,

ispričale su svoje priče za

Global.

"Zbog prethodnog iskustva

studiranja, kao i komunikacije

s ljudima na poslu koji sam

radila prije upisa na fakultet,

vrlo sam se brzo prilagodila

novim izazovima upoznavanja

okruženja, kolega i profesora.

Pristup mlađih kolega je ispočetka

bio vrlo oprezan, ali budući

da sam otvorena i komunikativna,

brzo smo premostili

taj generacijski jaz", ispričala

je Tanja.

Novi počeci

Tanja Čuljak je 13 godina

starija od svoje generacije

na godini. Fakultet je odlučila

upisati da bi ispunila želje

i ambicije. Poziv odgojitelja

je osvijestila odgajajući svoju

djecu. Njezino obrazovanje podržala

su i njezina djeca.

Na svojoj prvoj godini studija

ostala je trudna s petim djetetom.

Već je jednom odustala

od studiranja iz istoga razloga,

no ovaj put je pomislila: kad

ako ne sad.

"Ubrzo nakon porođaja počela

je pandemija, pa smo u

jednom trenutku u kući imali

dva školarca, jednog predškolca,

jednog vrtićarca, novorođenče

i mamu studenticu, dok

je muž radio zaključan u radnoj

sobi", ispričala je Tanja.

Dajana Batinić svoje je obrazovanje

nastavila 20 godina

nakon završetka prvog studija.

Razlog ponovnog upisa na

fakultet bio je osobna želja za

znanjem i želja da svoj posao

obavlja najbolje što može.

"Čak i na fakultetu je to izazivalo

čuđenje jer su uobičajene

motivacije bile novo radno

mjesto ili bolje plaćen posao",

Tanja Čuljak 13 je godina starija od svoje generacije na godini, fakultet

je odlučila upisati da bi ispunila vlastite želje i ambicije, a to su

podržala i njezina djeca

Povratak u 'svijet knjiga i štrebanja' sigurno nije lak, ali je ispunjenje ambicija na koje se pojedinci hrabro odvažuju

Obrazovanje je cjeloživotni proces

Mirna je imala vrlo jasan cilj u kojem smjeru

se želi dalje profesionalno razvijati. Želi biti

profesionalac u poslu koji radi i spremna je uložiti

mnogo vremena, truda i rada. Iako je zadovoljna

postignutim, i dalje koristi svaku prigodu za

različite oblike neformalne edukacije.

"Davno su prošla vremena kad si po završetku

kazala je Dajana.

jiti vrijeme od obitelji za pohađanje

studija i učenje.

"Naravno da nisam bila dio

ekipe, da društveni život nisam

provodila studentski, nego sam

jedva čekala doći kući i provesti

barem malo preostalog vremena

sa svojom obitelji", rekla

je Dajana.

Smatra kako je u pojedinim

situacijama mogla biti oslobo-

studija bio gotov s obrazovanjem i učenjem.

Svatko tko želi napredovati mora se formalno ili

neformalno kontinuirano obrazovati", tvrdi Mirna.

Smatra kako dinamika ovisi o pojedincu i prigodi.

Preporučuje da svatko osluškuje svoje ambicije

i želje i da po tome slijedi svoj profesionalni

razvoj.

Posao ne smije trpjeti

Povratak na fakultet bio joj

je izazovan jer se vratila u novi

sustav školovanja, upoznala se

s novim načinima komuniciranja

i novim izvorima učenja.

Uz to, radila je i svoj posao koji

nije smio trpjeti zbog studiranja.

Najteži dio bio joj je odvođena

nekih obveza jer je istu

vrstu posla obavljala u svome

redovnom radu. No, s druge

strane, u projektima je mogla

iskoristiti svoje praktično

znanje i iskustvo i tako pomoći

cijelom timu u ispunjavanju

određenog projekta.

"Željela sam učiti, željela

sam nova znanja i bilo mi je

u interesu slušati predavanja,

a sve što sam slušala imalo je

veze s poslom koji obavljam, i

to je dalo potpuno novi pristup

i novu dimenziju studiranju",

tvrdi Dajana.

Odnos profesora i kolega

Profesori nisu imali drukčiji

pristup prema Dajani. Jedino

u čemu je primijetila razliku

jest to što su navodili primjere

iz njezina profesionalnog

okruženja. Pristup mlađih kolega

prema sebi smatrala je

korektnim.

Na početku studija upoznala

je kolegicu čija je mama bila

njezina vršnjakinja. Kolegica

je prepoznala njezine "rupe"

u snalaženju i nesebično joj

pomagala.

Mirna Levaković Lombarović

osjećala se jako ugodno pri

povratku u studentske klupe.

Odnos kolega i profesora prema

njoj je bio sasvim prirodan.

Smatra da to ovisi o stavu

'Željela sam učiti, željela

sam nova znanja i meni je

bilo u interesu slušati predavanja,

a sve što sam slušala

imalo je veze s poslom koji

obavljam, i to je dalo potpuno

novi pristup i novu

dimenziju studiranju', rekla

je Dajana

i osobnosti, a ne o godinama.

Nastavak studiranja smatra lijepim

iskustvom s mnogo odricanja,

ali i benefita.

"Volim reći da mi se posrećilo

što sam mogla posložiti

obiteljske obveze i financijsku

konstrukciju te se ponovno posvetiti

studiranju uz svesrdnu

pomoć obitelji.

Za takve je pothvate dobro

imati podršku, a ja sam je imala",

rekla je Mirna.

Tvrdi kako su profesori bili

na visoko profesionalnoj razini.

S vremenskim odmakom

postala je svjesna koliko

je tanka linija između profesora

i studenata jer za kratko

vrijeme svi su kolege i budući

suradnici.

BROJ 71 , svibanj 2022.

Društvo 5

Jedva sam čekala tiskano izdanje Globala jer mi mama i tata ne znaju otvoriti digitalno izdanje. A i ima

nešto posebno u tome kada novine možeš primiti, osjetiti taj specifičan miris i u njima pročitati, a

ne samo 'preletjeti' kvalitetan članak. BARBARA STJEPANOVIĆ, urednica Društva i Svijeta

Ovisnost o gejmingu Mladi s psihološkim teškoćama nerijetko traže spas u virtualnom svijetu

Prema

podacima

organizacije

Game Quitters,

više od dvije

milijarde ljudi

igra videoigre,

dok je oko

četiri posto

ovisno o njima

Zbog videoigara raskinuo zaruke

Tekst: Anamarija Mujanović

Na prvi spomen ovisnosti

većini su i dalje

prva asocijacija

droge, alkohol i cigarete,

ali već dugo godina govori

se o modernim ovisnostima od

kojih je jedna i ovisnost o videoigrama.

Prema podatcima

organizacije Game Quitters,

više od dvije milijarde ljudi

igra videoigre, dok je oko četiri

posto ovisno o njima. To znači

da gotovo 60 milijuna osoba

u svijetu ima tzv. gaming disorder,

odnosno poremećaj u

igranju videoigara koji je od

ove godine na službenoj listi

bolesti Svjetske zdravstvene

organizacije.

Hobi brzo preraste u nešto

opasnije

Iako većina gejmera tvrdi da

nisu ovisni o igranju, nego da

to rade "iz gušta", omiljena razonoda

vrlo brzo može prerasti

u probleme u svakodnevnom

životu, što je potvrdio i Ivan

Sušanj, psiholog Službe za zaštitu

mentalnog zdravlja, prevenciju

i izvanbolničko liječenje

ovisnosti.

"Imali smo nekoliko slučajeva

da je čovjek izgubio posao

'Imali smo nekoliko slučajeva da je čovjek izgubio posao zbog igranja,

a također smo imali studente koji su znali pasti godinu', rekao je

psiholog Ivan Sušanj

zbog igranja videoigara, drugi

je raskinuo zaruke zbog videoigara,

a također smo imali i studente

koji su znali pasti godinu

zbog igranja", rekao je Sušanj.

Iako je riječ o vrlo ekstremnim

slučajevima, svi oni razvili

su se uglavnom od istih

prvih simptoma. To su, prema

riječima stručnjaka, gubitak

kontrole i pojma o vremenu,

stavljanje igara ispred obveza

te razmišljanje o igrama dok je

osoba udaljena od računala.

"Jako često zbog toga dođe

i do popuštanja u školi ili na

poslu, narušavanja socijalnih

odnosa te socijalne izolacije",

objasnio je Sušanj i nadodao i

da su česti simptomi promjene

raspoloženja, razdražljivost

te napetost u slučaju nemogućnosti

pristupa internetu ili

računalu.

Po 14 sati na dan

Prema statističkim podatcima,

prosječna dob gamera

u svijetu je 35 godina, dok je

prosječna dob ovisnika o videoigrama

24 godine. Sušanj je

napomenuo da je često riječ o

mladim osobama s drugim psihološkim

tegobama.

"Mlade osobe koje su depresivne,

anksiozne ili imaju

socijalnu fobiju često bježe u

virtualni svijet kako ne bi raz-

Gejming kao profesionalni put

Dok jedni u igranju videoigara vide razonodu i način rješavanja

stresa, mnogi su se tome profesionalno posvetili. Jedan od njih je i

Dino Tot koji je počeo igrati videoigre s osam godina.

"Profesionalno sam počeo razmišljati o tome kada mi je bilo 17

godina, dakle, još sam išao u srednju školu. Znao sam da je to moguće,

da je to nešto što se može napraviti i nešto što bi ja mogao

napraviti ako se potpuno prepustim tome", ispričao je Dino.

Naveo je i da se tu ne radi o karijeri koja se dogodila preko noći

nego je riječ o procesu koji traje. Dino trenutačno igra u timu BDS

te nastupa na brojnim natjecanjima od kojih i zarađuje.

Prema statističkim podacima,

prosječna dob gejmera

u svijetu je 35 godina, dok

je prosječna dob ovisnika o

videoigrama 24 godine

mišljali o problemima, provode

jako mnogo vremena u

igranju igara online i tu onda

dolazi do problema i razvija se

velika mogućnost da će u pokušaju

'samoliječenja' doći do

ovisnosti", rekao je.

Potvrdio nam je to i Bruno,

koji je u igrama pronašao "lijek".

Bruno je rekao da je znao

igrati igre i po 14 sati na dan,

"iako sam znao da to nije zdravo,

ali me nije bilo briga jer mi

je igranje pomagalo kada sam

bio depresivan". Naveo je i da

su mu videoigre bile prozor za

bijeg u najtežim trenutcima

njegova života.

"No, naravno, postupno sam

prestao jer sam se s vremenom

počeo osjećati bolje, a i definitivno

je pomoglo i to što sam

pronašao djevojku", kroz smijeh

je rekao Bruno.

Nije uvijek ovisnost

No ne znači da će svaka osoba

postati ovisnik ako igra videoigre,

dapače, igranje igara

ima opuštajući učinak te često

služe kao ispušni ventil nakon

naporna dana.

"To mi je glavna zanimacija

pa tako igram recimo od četiri

do dvanaest sati na dan, no sigurno

bi mogao proći dan, a da

ne odigram nešto, više to koristim

za opuštanje", rekao je

zaljubljenik u videoigre Davor

Đukec.

Đukec je također potvrdio

da nikad nije osjetio potrebu

za igranjem nego isključivo želju

za nečim što iznimno voli, a

isto je rekao i Dino Tot koji je

svima na gejming sceni poznat

pod imenom LIMIT.

"Još dok sam išao u srednju

školu znao sam igrati po nekoliko

sati, no nikad nisam razmišljao

o tome kao ovisnosti,

naravno, nije meni problem

priznati da sam ja uvijek volio

provoditi vrijeme igrajući, i to

sve, ali nikad nisam mentalno

patio", rekao je Dino.

6 Društvo

BROJ 71, svibanj 2022.

Kako ćemo bez kune? Male zemlje jednostavno ne mogu voditi 'suverene' novčane politike

Ljudi strahuju od eura jer ih je

vlast ostavila neinformiranima

'Uvođenje eura s jedne strane je obveza iz ugovora o pristupanju u EU-ovo članstvo, a s druge važna odluka o pristupanju

Hrvatske u područje najrazvijenijih zemalja svijeta', kaže ekonomski analitičar Damir Novotny

Tekst: Zita Treščec i

Antonija Majdančić

Unatoč trenutačnoj

skeptičnosti građana,

euro bi Hrvatskoj trebao

donijeti više koristi

nego štete. Razlog sumnje u

zamjenu kune eurom, u većine

građana, jest strah od povišenja

cijena. Ipak, iskustva država

koje su uvele euro, mnoga istraživanja,

ali i hrvatski ekonomski

analitičari i stručnjaci uvjeravaju

u to da su koristi od eura

brojnije, dugoročnije i važnije

od negativnih učinaka s kojima

će se građani susresti na samom

početku.

Utjecaj na ekonomiju

Ekonomski analitičar Damir

Novotny ističe da je hrvatska

ekonomija već sada visoko "eurizirana",

odnosno da su hrvatski

građani već odavno prihvatili

euro kao novac u sve tri njegove

funkcije - kao sredstvo plaćanja,

kao instrument štednje

i kao mjeru vrijednosti. Jednostavnije,

to znači da velik broj

transakcija provode u toj valuti,

da se zadužuju u bankama u toj

valuti i da za sve veće kupoprodajne

transakcije redovito cijene

izražavaju u eurima. Zbog čega

je očito da je taj novac hrvatskim

građanima "jako dobro poznat".

Hrvatska je potpisivanjem

ugovora o članstvu u Europskoj

uniji preuzela obvezu uvođenja

eura kao svoje valute. Sve mjere

prilagodbe su većinom provedene

te bi u srpnju ove godine

EU-ovo Vijeće trebalo potvrditi

ispunjenje svih kriterija, što

je posljednji korak prema pristupanju

eurozoni nakon dugogodišnjih

priprema. Unatoč toj

"spremnosti", eurozonu tresu

nestabilnosti zbog svih aktualnih

političkih i ekonomskih događanja,

zbog čega postoje mišljenja

da planirano uvođenje

eura 1. siječnja 2023. ipak nije

pravodobno.

Glavni ekonomist HNB-a Vedran

Šošić nedavno je zaključio

da mala otvorena gospodarstva

poput hrvatskog, koja su ujedno

visoko zadužena i "eurizirana",

imaju malu dozu fiskalne i

monetarne fleksibilnosti, stoga

Hrvatska ipak nema mnogo toga

izgubiti.

Kada je riječ o dobrobitima

koje donosi euro, riječ je o promjenama

koje će biti primjet-

UNSPLASH

Plaće bi mogle rasti, a tu su i dobrobiti za turizam

Sve dobrobiti uvođenja eura građani će na različite

načine osjetiti na svojoj koži, no ono što će

se izravno ticati njih i što će im biti jednostavno

vidljivo i osjetno jest povišenje plaća za istu razinu

produktivnosti.

"Razlog za to je što je Hrvatska geografski smještena

u blizini najrazvijenijih europskih regija koje

privlače veliki broj ljudskih potencijala, koji u tim

regijama mogu dobiti daleko više plaće za istu

razinu produktivnosti od plaća u Hrvatskoj", objašnjava

ekonomski analitičar Damir Novotny.

Stoga će poslodavci morati prilagođavati plaće, za

ne odmah po uvođenju te će se i

zadržati u dugom roku. Neki od

pozitivnih učinaka na hrvatsku

ekonomiju su snižavanje kamatnih

stopa i transakcijskih troškova

te uklanjanje valutnog rizika

zbog čega će Hrvatska postati

sigurnija i primamljivija međunarodnim

investitorima. Značajno

je i što će Hrvatska steći

mogućnost zaduživanja kod Europskog

mehanizma za stabilnost

te što će sudjelovati u raspodjeli

prihoda Eurosustava.

"Uvođenje eura je s jedne strane

ugovorna obveza, a s druge

strane važna odluka o pristupanju

Hrvatske u područje

najrazvijenijih zemalja svijeta",

objašnjava ekonomski analitičar

Damir Novotny.

Zbog pandemijskih okolnosti

s kojima se svijet suočava već

pune dvije godine, inflacija i

Kad neće nitko, građane o euru

detaljno informiraju studenti

Studentica pete godine ekonomije i predsjednica Financijskog kluba

Eva Šoić smatra da bi građani trebali biti znatno informiraniji o

posljedicama uvođenja eura nego što jesu. Ističe da je financijska

pismenost građana izrazito važna uvijek, a posebice kada dolazi do

ovakvih promjena.

Klub iza sebe ima i projekt "Jednostavno o euru", prvi hrvatski

projekt posvećen tematici uvođenja eura koji su pokrenuli studenti.

Projekt je počeo s pisanjem članaka o prednostima i nedostatcima

uvođenja eura. Poslije su u sklopu njega organizirane konferencije

koje su obuhvatile dvije panel-rasprave na kojima su gostovali stručnjaci

poput guvernera HNB-a i nekih drugih cijenjenih ekonomista.

"Cilj projekta bio je edukacija i informiranost studenata i opće javnosti

o implikacijama uvođenja eura, odnosno želja da se stanovništvo

potakne na razvijanje kritičkog načina razmišljanja o promatranoj

ekonomskoj temi", objašnjava predsjednica Financijskog kluba.

Eurozonu tresu

nestabilnosti zbog

svih aktualnih političkih

i ekonomskih

događanja,

zbog čega postoje

mišljenja da

planirano uvođenje

eura 1. siječnja

2023. ipak nije

pravodobno

istu razinu produktivnosti, s plaćama koje posloprimci

ostvaruju u tim regijama.

Još jedna od blagodati bit će ostvarena i u

turističkom sektoru koji Hrvatskoj donosi petinu

BDP-a. Već i to da će turisti dolaziti na destinaciju

na kojoj mogu koristiti svoju valutu vrlo je važno.

Turisti iz eurozone tako više neće voditi brigu o

tome gdje razmijeniti eure, tražiti mjenjačnicu s

najpovoljnijim tečajem i računati koliko su izgubili

na tečajnim razlikama, a Hrvatska će kao destinacija

imati prednost, jer će s eurom turistički biti

konkurentnija.

Gubitak vlastite monetarne

politike također se ističe

kao negativna strana, no

ekonomski analitičar Novotny

govori da 'male zemlje

jednostavno ne mogu voditi

'suverene' novčane politike'

stalni rast cijena postali su svakodnevni

strah, a kada se tome

pribroji i strah od troška konverzije,

to rezultira ogorčenošću

građana prema mijenjanju

valute.

Stručnjaci nastoje smiriti javnost

objašnjenjem da će svaki

od negativnih učinaka biti kratkotrajan.

Primjerice, dogodit će

se povišenje cijena pri konverziji,

koji sada kada su sve cijene

u stalnom porastu, neće biti

šokantan. Gubitak vlastite monetarne

politike također se ističe

kao negativna strana, no

Od rujna dvojno

iskazivanje

cijena

Ako u srpnju Bruxelles odluči

da je Hrvatska spremna za eurozonu,

onda će od 5. rujna sve

cijene u Hrvatskoj biti izražene

i u kunama i u eurima. Dvojno

iskazivanje cijena služit će kako

bi proces prilagodbe građana i

gospodarstva na euro krenuo i

prije no što se on uvede. Tako

će građani biti spremniji za 1.

siječanj 2023., odnosno konačan

prelazak na euro, cijene bi i

tijekom cijele 2023. godine biti

istaknute u obje valute.

Osim cijene u kunama i eurima,

na etiketama u prodavaonicama

će smjeti biti još samo fiksni

tečaj konverzije (sa svih šest

znamenki) kako bi kupci mogli

provjeriti jesu li cijene ispravno

preračunate, a nikakve suvišne

informacije koje bi mogle zbuniti

potrošača neće biti dopuštene.

ekonomski analitičar Novotny

govori da "male zemlje jednostavno

ne mogu voditi 'suverene'

novčane politike".

Profesor na Fakultetu političkih

znanosti Kristijan Kotarski

smatra da većina negativnih učinaka,

kojima je hrvatska ekonomija

trenutačno ili kojima će tek

biti zahvaćena, ponajviše ovise

o divljanju cijena energenata

na svjetskom tržištu, odnosno

razvoju stanja u Ukrajini. Građane

će tako inflacija nastaviti

zabrinjavati i tijekom promjene

valute, no brige neće biti toliko

potaknute uvođenjem eura

nego ekonomskim zbivanjima

na svjetskoj razini.

Troma oporba

Bez obzira na to što pozitivnih

strana mnogo više, u javnom

prostoru prevladavaju sumnja i

nezainteresiranost prema uvođenju

eura. Kotarski smatra da

je građanima trebalo više objasniti

što donosi euro, te da je ta

tema ostala u akademskim krugovima

i nikad nije približena

običnim građanima za što je ponajviše

krivo nefunkcioniranje

političkih stranaka.

"Izostanak javne debate o

uvođenju eura u javnom prostoru

možemo zahvaliti i hrvatskoj

oporbi koja bila okupirana

svojim sitnim 'skandalčićima',

zbog kojih nisu bili u stanju iznjedriti

nekoliko suvislih misli o

toj temi, što je Vladi koristilo jer

oporba nije postavljala neugodna

pitanja", objašnjava Kotarski.

BROJ 71 , svibanj 2022.

Intervju 7

O GLAZBENIM TRENDOVIMA, USPONU DANCEA, GDJE JE OTKRIO OLIVERA...

Dok je Britney Spears imala

nakladu od 18.000, ET je

'mlatio' i do 60.000

Mnogi su izvođači

uz njegovu

pomoć

dotaknuli

estradno nebo

- Tony Cetinski,

Nina Badrić, Dino Dvornik i

Doris Dragović samo su neki od

njih. Zahvaljujući poznavanju inozemne

glazbe i produkcije, u Hrvatsku

je doveo dance scenu i okupio

tim koji je stvarao prema uzoru

na svjetske trendove. Što misli o

današnjim trendovima? Gdje je otkrio

Olivera Dragojevića? Samo su

neka od pitanja na koja nam je odgovore

dao jedan od najcjenjenijih

domaćih estradnih menadžera Zoran

Škugor.

◼ Kako ste počeli?

Kao klinac igrao sam stolni tenis

i u našem su se klubu navečer

održavale plesne večeri na kojima

bi nastupali lokalni bendovi.

Jednog dana predsjednik teniskog

kluba rekao mi je kako u

gradu više nema bendova jer su

mladi na fakultetu. Ja sam kazao

da se mogu pobrinuti za to. Imao

sam ploče i jedan gramofon i još

sam iznajmio jedan gramofon s

razglasom. I tako sam počeo kao

DJ u prostorima današnje gradske

uprave, dok bi se ljeti selili na

igralište Partizan.

◼ I kada ste lokalni teniski

klub zamijenili malo većom

pozornicom?

Prvog ljeta u Partizanu došao

mi je nekakav bend iz Zagreba

da bi mi bili gosti jednu od večeri.

Rekao sam im da uzmu drugi

dan, ali nisu htjeli jer su znali

da sam ja već uhodao narod. Bio

je to bend Biseri Vladimira Kočiša

Zeca i u tom trenutku imali

su pjesmu "Anuška" koja je bila

hit na radiju. Kada sam vidio da

je to na Partizanu odlično prošlo,

krenuo sam s njima raditi

nastupe po Primoštenu,

Murteru, Vodicama.

Tada sam shvatio da tu

ima dobre zarade i da

bih se mogao time baviti.

Poslije sam čuo

Bijelo dugme s pjesmom

Top i meni

se to svidjelo, onako

pravo rokerski.

Odmah sam zvao

njihova menadžera

u Sarajevo i kupio

dio njihove

ljetne turneje za

koncerte između

DUSKO JARAMAZ/PIXSELL

'Prekretnica se dogodila kada sam s Gibonnijem išao u Jugoton da

mu izdaju album, ali nisu ga htjeli. Tada sam rekao da je ovo zadnji

put da nekog nešto moljakam. Ne ide narod u prodavaonicu pitati

za izdavača nego za Mišu Kovača, za Azru ili za Bijelo dugme'

Zadra i Splita.

◼ Od Bisera i Anuške, preko

Bijelog dugmeta pa do Olivera

Dragojevića, koji je bio jedan

od vaših prvih otkrića. Kako

ste ga opazili?

Bio sam jednu večer u Primoštenu

u noćnom baru i vidio sam

da neki frajer na klaviru pjeva u

originalu Stevieja Wondera, Raya

Charlesa, Toma Jonesa... Mislio

sam da u pozadini ima upaljenu

kasetu jer mi je zvučalo nemoguće

da tako lako mijenja boju glasa.

Prišao sam mu u stanci i pitao

ga za suradnju. Rekao je da tu

radi za 800 maraka na mjesec, a

ja sam mu ponudio 800 maraka

na dan, 250 koncerata na godinu

i ugovor na četiri godine. I tako,

nakon nekoliko mjeseci postane

Oliver velika zvijezda.

◼ Velike zvijezde je rodila

i dance scena. Kako ste

osmislili taj novi smjer?

Dance sam radio čisto

logično. Država je bila

u ratu, sportske dvorane

i hoteli su postali

izbjeglički centri, dakle

izvođači nisu imali gdje

nastupati. Ostala su četiri

grada u kojima se

moglo nastupati, ali od

toga se nije moglo živjeti

cijelu godinu. Dakle, jedino

su nam preostali diskoklubovi,

a da bih ušao tamo

trebala mi je

Razgovarao: Ivo Šarić

Severina

je bila jako

popularna,

ali vidio sam

da prodaja

karata ide

i Rozgi. Za

mene su kraljevi

i kraljice

samo oni

koji u tom

trenutku

masovno

prodaju

karte

glazba za takva mjesta. Okupio

sam tim ljudi i od svakog uzimao

ono najbolje. Dance je imao odličnu

priču, ali se poslije skupila

netalentirana ekipa.

◼ Ludim ritmom ste stvarali

hitove i punili diskoteke u regiji.

Kažu da je bilo ludo i vaše

ulaganje u spotove?

Ulagao sam dosta u spotove jer

sam vidio da mladi prate MTV

koji je postavio visoke standarde.

Okupio sam psihijatre i očne

stručnjake da izmjerimo koliko

kadrova u minuti djeca mogu

gledati. Zaključili smo da za dance

glazbu mogu podnijeti 42 do

44 kadra u minuti, dakle, gotovo

svaku sekundu nam je trebala

promjena kadra. Tako

sam za spot "Tek

je 12 sati" dao

24.000 maraka,

što

je danas

malo više

od 90.000

kuna, a za

prvi spot

s njihova

drugog

albuma

60.000

njemačkih

maraka. Toliko

moji kolege

nisu htjeli dati za

albume, kamoli za

spotove.

◼ Vi ste albume u početku plasirali

preko Jugotona, a zatim

otvarate svoju izdavačku kuću.

Zbog čega?

Prekretnica se dogodila kada

sam s Gibonnijem išao u Jugoton

da mu izdaju album, ali, nisu

ga htjeli. Rekao sam im neka razmisle

do sutra. S obzirom na to da

me nisu nazvali, otišli smo Gibo

i ja ponovno moliti. Na kraju su

ga ipak uzeli, ali onda sam rekao

Gibi da je ovo zadnji put da nekog

nešto moljakam i da ću otvoriti

svoju izdavačku kuću. Ljudi iz

Jugotona su me pitali zašto idem

u to, a ja sam im rekao da ne ide

narod u prodavaonicu pitati za

Jugoton, nego za Mišu Kovača,

za Azru ili za Bijelo dugme. Briga

njih tko je izdavač.

◼ Jeste li stvarali konkurenciju

između svojih izvođača?

Postojala je konkurencija

Vanna - Nina i Tony - Karan. To

je bilo važno kako bi se radilo

što bolje i da se nitko ne uspava.

Smatrao sam da je lakše kontrolirati

konkurenciju u svom timu,

nego da netko sa strane uleti.

Zato sam radio na tome da se

moje zvijezde druže i da imaju

zajedničke koncerte.

◼ Kao najveće suparnice prikazane

su Jelena Rozga i Severina.

Koja je, prema vašem

mišljenju, kraljica estrade?

Severina je bila jako popularna,

ali vidio sam da prodaja karata ide

i Rozgi. Za mene su kraljevi i kraljice

samo oni koji masovno prodaju

karte.

◼ Kakve ste suradnje ostvarili

sa svjetskim izdavačima?

Ušao sam u komunikaciju sa

Sony Musicom kada je E.T s "Tek

je 12 sati" imao nakladu od oko

60.000, a tada najveća svjetska

zvijezda Britney Spears 18.000.

Mnoge tvrtke iz svijeta su mi se

javljale da bi otkupile moju tvrtku.

Njima je bilo iznenađujuće

kako grupa iz Hrvatske

ima bolju prodaju

od tada najpopularnije

svjetske pjevačice.

To mi je bio znak

da radim dobro jer

stranac zove samo za

ono što je kvalitetno.

Onda mi je Nina

Badrić izašla na 12

svjetskih kompilacija,

to se nikad nikom

na Balkanu

nije dogodilo.

ZORAN ŠKUGOR estradni menadžer

8 Reportaža

BROJ 71, svibanj 2022.

ŠTO SE MORA NIJE TEŠKO Dok traje velika obnova i modernizacija zgrade u Lepušićevoj,

FPZG se na 18 mjeseci preselio u Importanne Galleriju, naravno uz simpatični nered

Stari faks je imao dušu, ali duša

je ipak tamo gdje su studenti,

profesori i ostali zaposlenici

Tekst: Tajana Josipović i

Inka Rutić

foto: Emma Matijević/Global

Sa stražnjeg ulaza odmah

desno, a ako ulazimo na

glavni, iz Vlaške, onda

nakon pokretnih stuba

prođemo lijevo do dizala - novi

je to put do Fakulteta političkih

znanosti. Već nešto više od mjesec

dana politolozi i novinari na

novoj su adresi, no ne zauvijek,

već samo privremeno, dok se stara

zgrada potpuno ne preuredi i

modernizira. Umjesto u Lepušićevoj

6, sada je FPZG na drugom

katu zagrebačke Importanne

Gallerije – na Trgu Drage Iblera,

na broju 10.

"Vjerujem da smo kao zajednica

spremni na neke manje kompromise

kako bismo se nakon 60

godina uselili u zgradu koja bi

bila adekvatna modernom studiranju

u 21. stoljeću", započinje

prodekanica Đana Luša.

Kupnja u predvorju

Sada FPZG boravi u novoj,

modernoj zgradi - izvana je sva

u staklu i kamenu, proteže se na

osam katova i ni po čemu nije

slična onoj prije. Tamo su svi

studenti ulazili na jedan ulaz, a

sada imaju mogućnost biranja -

čak su četiri ulaza, po jedan sa

svake strane zgrade. Dobra lokacija,

prodavaonica koliko hoćeš,

špica, samo gradsko središte. U

brojnim kafićima ispred i iza Importanne

Galerije studenti traže

drugi dom, no još nema alternative

za Tvornicu i Hocus Pocus, i

omiljeni prostor Kluba studenata.

Ispucalo dvorište ispred simbolično

nazvane dvorišne dvorane

u Lepušićevoj i crveni zidić

na kojem se sjedilo i odmaralo

zamijenjen je popločanim prilazom

i fontanom na Ibleru.

"Jednom se grupa nas zapričala

u lokalnom bircu, pa smo kasnili

na nastavu. U trku smo ušli

u dvorišnu zgradu, ali nismo bili

potpuno sigurni gdje je predavaonica.

Zaletjeli smo se uz stube

dok nismo doslovno ušetali

u privatni stan jedne od susjeda

koja je ostavila vrata otvorena da

iznese smeće. Teško je reći tko se

više iznenadio, mi ili susjeda", sa

smiješkom se prisjeća profesor

Enes Kulenović.

Malu staru, napola stambenu

Profesor Kulenović s dijelom ekipe u prvim danima na novoj lokaciji,

tražeći predavaonicu, uletio je u privatni stan jedne od susjeda i teško je

bilo raspoznati tko se više iznenadio. Ipak, to su samo anegdote koje se

već prepričavaju uz obilje smijeha

Nove gužve u novim hodnicima na novoj lokaciji

Porta uskoro ostaje bez svima omiljenog Anđelka

Ne možeš studirati na FPZG-u ako ne znaš tko su Anđelko

Štambuk i Danijel Kepe. Ne znaš gdje i kada imaš

predavanje, nešto si izgubio ili ti je netko nešto ostavio

na porti da te dočeka poslije, trebaš čašicu razgovora

dok čekaš predavanja - tu su portiri Fakulteta političkih

znanosti. Danijel uskoro ostaje sam, a Anđelko ide u

mirovinu.

"Nedostajat će mi moj kolega Anđelko, dobro smo se

slagali poslovno i privatno unatoč razlici u godinama.

Uvijek smo se poštovali i pomagali međusobno. Još neko

vrijeme ćemo se družiti, no bit će mi čudno kada bude

zgradu zamijenili smo trgovačkim

centrom, a pet katova s podrumom

stislo se na jedan kat -

maleni, ali slatki.

"Dom je gdje je srce, fakultet

nije zgrada nego studenti, profesori

i sve osoblje - sada ćemo

se na to podsjetiti", napominje

profesor Boris Beck. S

njim se slaže i profesor

Domagoj Bebić

koji nam objašnjava

da fakultetsku

priču ne pišu

Umjesto na Lepušićevoj 6, on se sada nalazi na drugom katu zagrebačke Importanne

Gallerije – na Trgu Drage Iblera, na broju 10

netko drugi radio sa mnom. Želim mu ovim putem mnogo

zdravlja i sve najbolje u penziji", kaže nam Danijel.

Danijel nam otkriva da svaki put kada dođe autom na

parkiralište Lepušićeve - "pogledam zgradu fakulteta i

stegne me malo u grlu i srcu".

Anđelko uskoro odlazi, a sve što ima za reći je da je

jako zadovoljan radom na recepciji Fakulteta, najviše

odnosom s profesorima i profesoricama, te studentima

i studenticama, kojima je uvijek bio na usluzi. Kakav je

bio, kaže, najbolje je da pitamo ostale, a ostali tvrde da

je bio - čista desetka.

Gdje je

dvorana A,

ili B, imamo li još

dvorišnu dvoranu?

A redakcije Globala,

Radio Studenta, čekaj,

a 'podrum'

Televizije?

hodnici i dvorane, nego studenti

i zaposlenici.

U prizemlju je dizalo.

Dok su se njime

u Lepušićevoj

vozili samo oni

s karticom, sada

ga koriste svi jer

jedino tako mogu

doći do fakulteta,

ako ne odluče pješačiti

strmim stubama.

Ulazimo i pritišćemo gumb

s brojem dva, a umjesto da nas

odmah preveze do drugog kata -

najprije posjetimo razinu -3, pa

se opet vratimo u prizemlje, na

međukat i tek onda dolazimo na

svoj cilj. Toliko je ljudi da dizalo,

jednostavno, ni samo ne zna

gdje bi prije. Lijevo, pa ravno, na

porti nas čeka naš portir iz Lepušićeve

- Anđelko Štambuk. Lakše

je kada vidiš poznato lice koje,

kao i uvijek, veselo dočekuje studente

i djelatnike pa ih usmjerava

prema dvoranama.

Gdje je dvorišna?

Desno je neki prolaz prema

dvoranama, ali i lijevo. Sve ide

u krug. Gdje je dvorana A, ili B,

imamo li još dvorišnu dvoranu?

A redakcije Globala, Radio Studenta,

čekaj, a "podrum" Televizije?

Tako je otprilike izgledao

prvi dan na novom fakultetu studenta

politologije i novinarstva.

Na zidovima su i dalje polijepljeni

papiri kao "putokazi" jer

još nisu svi studenti, a ni profesori

naučili gradivo. Nekima je i

dalje potrebno objasniti na kojoj

strani je koja dvorana i gdje

su vrata koja vode do "H predavaonice".

Dvorana A skroz je

drukčija od one u Lepušićevoj.

Polukružna je i mnogo manja,

okružena prozorima sa svih strana.

Od hodnika nas dijeli samo

staklo pa kolegama koji prolaze

možemo mahati.

"Nova lokacija je odlična i prostor

je lijepo uređen. No ono što

mi se ne sviđa jest nemogućnost

otvaranja prozora u dvoranama i

mali broj toaleta u odnosu prema

broju studenata i profesora", govori

profesor Kristijan Kotarski.

I stvarno, prozori su zatvoreni,

a ručka za otvaranje uopće ne

postoji. Profesor Kotarski govori

nam da mu preseljenje ne pada

preteško jer zna da ćemo se vratiti

na staru lokaciju kada ona

bude spremna. Na prvim predavanjima

u novoj zgradi glavno

pitanje bilo je - kome se sviđa

nova lokacija. Malo je ruku tada

bilo u zraku, no mjesec dana poslije

- obratno je stanje.

"Baš mi je moj dragi prijatelj

Luka Ribarević hvalio akustiku

u novom prostoru i zaključio da

mnogo manje mora trošiti glasnice

dok predaje. Estetika novoga

prostora mi je možda malo

prekorporativna za rock'n'roll

ethos našega fakulteta", govori

profesor Enes Kulenović. Još nismo

imali prigodu, dodaje Kulenović,

ostaviti svoj pečat, a - što

se mora, nije teško.

"Od svoje prve godine studija

slušao sam priče o tome kako

je nužno da se preselimo. No s

vremenom je postalo jasno da

bi bilo lakše realizirati Platonovu

idealnu državu, nego prese-

BROJ 71 , svibanj 2022. Reportaža

Ono kad uzmeš novine, prolistaš, a svi prsti ti se oboje tintom - e, to je čar tiska. A i mama će izrezati sve moje članke, fotkati i

'shareati' na Facebooku za one koji nisu uspjeli vidjeti što sam ovaj mjesec pisala. Kasnije će spremiti i u fasciklu da mi za nekoliko

godina može pokazati kada sam, gdje i kako počela. Baš mi je fora taj tisak. TAJANA JOSIPOVIĆ, urednica Reportaže

Importanne Gallerija

studentima FPZG-a

pruža privremeni dom

'To je kao s

omiljenim

trapericama

ili tenisicama

- dale

su svoje, ali

ipak ti je žao

baciti ih. Pa

ih netko i

ostavi u ormaru,

makar

ih više ne

nosio', priča

glavni urednik

Televizije

Student,

Kristian

Došen

Studenti bez

Kluba, profesori

bez kabineta

U stankama između predavanja,

mnogi studenti boravili

su u Klubu Fakulteta političkih

znanosti, a njega više nema.

Nema prostorije za Klub, ali

druženje studenata na novoj

lokaciji nije prestalo. Tamo su

ispijali kave, čajeve i Cedevite

za tri kune. Prodekanica

Đana Luša obećala je da je

to kratkotrajna žrtva i da nas

za nekoliko mjeseci čeka novi

Klub.

Ali isto kako su studenti ostali

bez Kluba, tako su i profesori

ostali bez njihova malenog

kutka - kabineta. Oni su

objektivna prednost zgrade

u Lepušićevoj jer su upravo

tamo ispravljali ispite.

"Meni najviše nedostaje kabinet

jer bih tamo pobjegao od

kuće kada bi nastala galama",

priča profesor Beck.

"Novi prostor mnogo je manji,

taman dovoljno velik da

održavamo svu nastavu, ali

nemamo kabinete, a bojim

se da će i interakcija između

svih nas koji smo dio FPZG-a

biti manja u novom prostoru.

Nadam se, barem dok je toplo

vrijeme, da ćemo se pri izlasku

iz Importannea nalaziti na

(što znanstvenim što tračerskim)

čakulama na terasama

kafića na Iblerovom", govori

Kulenović.

Kutije, kutije, i još kutija zatrpale su hodnike i sobe nakon

useljenja u novi prostor

Svoju staru adresu,

FPZG privremeno je

promijenio

ljenje našeg faksa", otkriva profesor

Kulenović koji je u zgradi u

Lepušićevoj više od četvrt stoljeća

- što kao student, što kao zaposlenik.

Ali, evo, vrijeme obnove

zgrade, ipak, je dočekao.

Ne može bez nostalgije

Kutije od selidbe su dugo boravile

po hodnicima, no više ih

nema. Izgleda da smo se skroz

preselili. Prodekanica Đana Luša

otkriva nam da su povratak zabilježili

za 18 mjeseci, no sve ovisi

o početku radova na staroj zgradi.

Čudno je ne vidjeti susjede

iz okolnih stambenih zgrada, a

profesor Kulenović prisjeća se situacije

kada im je kroz dvorišna

Podrum u staroj zgradi, u kojem se nalazio TVS prije selidbe, očišćen je od sve

tehničke opreme, ali i slika koje su obilježile povijest našeg medija

vrata, u dvoranu, ušetala mačka.

"Sve nas je odmjerila i legla

nasred dvorane. Profesor Prpić

zastao je na trenutak, a onda nastavio

predavanje kao da se ništa

nije dogodilo. Maca nam je ostala

praviti društvo do kraja predavanja.

Vjerojatno je i nju zanimala

Hegelova politička filozofija",

zaključuje Kulenović.

Do toga više neće moći doći

jer smo sada na drugom katu, a

da bi nas mačka posjetila, treba

proći kroz trgovački centar, ući u

dizalo, pritisnuti drugi kat i proći

pokraj portira - Anđelka i Danijela.

Iako nostalgija za starom

zgradom i dalje postoji, treba se

okrenuti nekim novim stvarima.

Sada Importanne Gallerija studentima

FPZG-a pruža privremeni

dom.

"Neko vrijeme trebat će svima

nama da se prilagodimo novom

okruženju i novoj lokaciji, ali vjerujem

da ćemo svi zajedno postizati

super rezultate kao što smo

to i u Lepušićevoj. Na ovo trebamo

gledati kao na idealnu prigodu

da stara lokacija fakulteta postane

modernija i prilagođenija

suvremenim zahtjevima", spominje

profesor Domagoj Bebić.

Da je stara Lepušićeva emocija

i mjesto gdje su mnogi studenti

stvarali doživotne uspomene,

potvrđuje i Đana Luša. Unatoč

prilično neuglednom izdanju,

'S vremenom

je postalo

jasno

da bi bilo

lakše realizirati

Platonovu

idealnu

državu,

nego preseljenje

našeg

faksa', kaže

profesor Kulenović

koji

je u zgradi u

Lepušićevoj

proveo više

od četvrt

stoljeća - što

kao student,

što kao zaposlenik

stara Lepušićeva je uvijek odisala

osjećajem zajedništva, domaćinskom

atmosferom u kojoj

se svatko otpočetka osjećao kao

doma. Žbuka je padala sa zidova,

predavaonice su bile, doslovno,

u stambenoj zgradi…

"Tu je definitivno nostalgija

za starom zgradom. To je kao s

omiljenim trapericama ili tenisicama

- dale su svoje, ali ipak ti je

žao baciti ih. Pa ih netko i ostavi

u ormaru, makar ih više ne nosio",

završava Kristian Došen,

glavni urednik Televizije Student.

I to doista i je tako, novoj

zgradi dajemo prigodu, a našoj

staroj, uskoro obnovljenoj, zgradi

jedva se čekamo vratiti.

Global i TV na

jednom, a Radio na

drugom mjestu

Studentski mediji ranije su bili

na istom mjestu u istoj zgradi.

Global i Radio boravili su na

petom katu, a Televizija Student

obilježila je podrum stare

zgrade u Lepušićevoj. Svakodnevni

žamor, hrpa studenata s

kamerom i mikrofonima u ruci

skitali su se po podrumu dok

su svakodnevno proizvodili

nove priloge. To rade i dalje

samo na drugoj lokaciji.

"Lepušićeva je bila mjesto

stvaranja novih prijateljstava,

pa i brakova, mnogo dobre

vibre, začeci karijera... U

novom prostoru Galerije tek

trebamo doživjeti nova iskustva

i susrete, saživjeti se s

prostorom", priča glavni urednik

Televizije Student, Kristian

Došen. Studentima na smjeru

televizije, dodaje Došen, bit će

jednostavnije ići na snimanja

po gradu.

"Uvijek ću se sjećati da smo

- tijekom snimanja u studiju -

morali loviti trenutke kad nitko

u prostorima iznad ne škripi

stolcima ili glasno govori u

dvorištu, jer se sve čulo", prisjeća

se nekadašnji student, a

sada glavni urednik TVS-a.

Redakcija Globala također se

preselila. Dijelom je u konvergiranoj

redakciji s TV-om,

a dijelom u manjoj sobi nego

prije, ali i dalje dovoljno velikoj

za stvaranje vijesti i članaka

za novine i internet portal.

Radio je ostao bliže Lepušićevoj,

u ulici do nje. Streama iz

prostorija u Fabkovićevoj gdje

su se nekada poneka predavanja

FPZG-ovcima i održavala.

10 Svijet

BROJ 71, svibanj 2022.

Kršćanka iz Irana Zbog njezine (ne)vjere čak ju je i kći zvala vragom

PETRA ORESKOVIC/GLOBAL

Ponašati se onako kako

želiš i vjeruješ, to je sreća

Tekst: Petra Orešković i

Georgiana Grigoraş

Mala soba sva okupana

Sunčevom

svjetlosti, u njoj dva

stola i četiri stolca.

Sve su oči uprte u Atefu, a ispod

plave medicinske maske koja joj

je prekrivala gotovo čitavo lice,

jedino što se moglo vidjeti i jesu

upravo oči. To je dovoljno, njezine

oči ispričale su cijelu priču

same.

Nervozna je. Prvi put razgovara

s novinarima, kaže nam ta

45-godišnja kršćanka iz Irana

koja je, sa suprugom, 19-godišnjim

sinom i 15-godišnjom kćeri

prije tri godine svoj novi dom

našla u Solunu u Grčkoj. U početku

teško pronalazi riječi kojima

bi se obratila, a naposljetku

progovara.

'Nismo teroristi'

"Iran je velika i divna zemlja,

ali religiozni režim – to nije ono

što ljudi trebaju", kaže Atefa

preko čije smeđe kose nema

pokrivala.

Atefa je "kriva" što nije muslimanka.

To je razlog zašto je proglašena

grešnicom u svojoj vlastitoj

zemlji i zato je "vrag", kako

joj je znala predbacivati kći.

"Ne vjerujem u hidžab", iskrena

je.

Ljudi u Iranu samo žele mir,

objašnjava i dodaje da je slika

koju pokazuju mediji potpuno

suprotna od stvarnosti. Nerijetko

se susreće i razgovara s ljudima

koji su imali prigodu posjetiti

Iran i "budu šokirani jer mi

tamo nismo teroristi!"

"Nismo teroristi! Režim i mediji

stvaraju takvu sliku", ističe.

Atefa, kako nam se pseudoni-

Atefa je prije tri godine svoj novi dom našla u grčkom gradu Solunu i

unatoč tomu što u Iranu za nju nije bilo mjesta za svoju domovinu ima

samo lijepe riječi

Igent volestiam

fuga. Nam nem

quo del ma sit ea

sundae nest, esti

dunt.

vila bih se se da ne jedem ništa

za vrijeme Ramazana. Pravila

bih se da sam ono što nisam",

opisuje Atefa čija obitelj nije

smjela znati da se ispod njezina

hidžaba, duboko u srcu, zapravo

krije – križ.

Što religioznija vlast, to čvršći

okovi

I zato je morala napustiti zemlju,

kuću, život kakav je poznavala

i "svoje" ljude. Sada je

u Grčkoj. Ne osjeća se kao dio

društva, iako ovdje živi već tri

godine, ali ipak – barem je pronašla

mir koji joj je iranska vlast

oduzela.

"Ako se ne pretvaraš, protje-

Vlast kontrolira što izlazi u javnost

Religiozni režim Irana među ljudima sije strah. Iako ljudi pokušavaju

prosvjedovati i protestiraju za svoja prava i uvjerenja, vlast

"uvijek nađe načina da te pošalje u zatvor", kaže Atefa. Njezin je

suprug nakon jednog prosvjeda pritvoren, ali nisu ga mogli zadržati

jer nisu uspjeli prišiti mu ikakve zločine.

"O tome se ne može čitati u novinama i gledati na televiziji. Mediji

o tomu ne pišu jer vlada ne dopušta da takve stvari izađu u javnost.

Mi smo ušutkani", objašnjava.

PIXABAY

mom predstavila, objašnjava da

svijet mora napraviti razliku između

Iranaca kao malih i običnih

ljudi i Iranaca kao vlasti.

"Ljudi su potpuno drukčiji od

onoga kako ih prikazuju mediji,

tako da je slika u javnosti iskrivljena",

navodi Atefa čija odluka

da napusti Iran nije bila laka.

"Dan i noć sam se borila sa samom

sobom", kaže.

Kao kršćanka u muslimanskoj

zemlji svaki put kada bi odlazila

u posjet obitelji i prijateljima

morala je na sebe "staviti masku"

dobre religiozne žene. To

ona, prema definiciji njihove

vlade, nikako nije bila.

"Pravila bih se da molim, praran

si iz društva. Ako se ne pokoravaš

vlasti, protjeran si iz

društva. Nitko te neće prihvatiti",

opisuje.

"Moraš dobro paziti što govoriš.

Svoje misli zadržavaš samo i

jedino za sebe", kaže Atefa dok

prvi put svoju priču i svoje misli

dijeli sa svijetom.

Niti Atefin suprug nije religiozan,

ali je zato kći oduvijek bila

"prava" vjernica i muslimanka.

Sjeća se trenutaka kada bi,

usred ljeta, hodala sva umotana

u hidžab, Atefa bi joj govorila

da ga skine i ne muči samu

sebe tako umotana pod ljetnim

iranskim suncem, no kći je nije

slušala. Drugom ju je prigodom

'Iran je velika i divna zemlja,

ali religiozni režim – to

nije ono što ljudi trebaju',

kaže Atefa

odluka da posti gotovo koštala

života.

"Moja kći je mala, sitna djevojka.

Krhka. Izgladnjivanje ju

je dovelo do toga da joj se tijelo

pretvorilo u tempiranu bombu",

ističe Atefa. Bilo je samo pitanje

vremena kad će joj organi

otkazati.

"Što je vlada više religiozna, to

su čvršći okovi kojima drže narod",

zaključuje.

Tako u školi djecu uče da su

svi oni koji nisu religiozni zapravo

loši ljudi. Atefa je gledala

kako takve ideje usađuju u misli

njezine djece. "Moja je kći mislila

da sam zla. Govorila mi je da

sam ja vrag", tvrdi.

Život bez maske

Atefin je engleski slab, ali trudi

se što više priča sama ispričati,

unatoč tomu što se muči.

Ipak, većinu razgovora prevodio

je prevoditelj Faryad Karimi,

s jednakom empatijom i boli

u glasu kao i Atefa. Duboko suosjeća

s njom. U ovu malenu

sobu stala je i socijalna radnica

Maria Asteriou koja, iako je gotovo

upola mlađa od Atefe, majčinski

brižno pazi na nju. A ova

hrabra Iranka, koja u svojih 160

centimetara i 60-ak kilograma

krije nevjerojatnu snagu, volju i

odlučnost – gleda nas duboko u

oči. Iako ne razumijemo ni slova

njezina materinskog jezika,

energija koja isijava iz pogleda

jasna je kao dan. Jezik emocija

ne poznaje govorne barijere.

"Zahvalna sam", kaže, "jer je

sada oko nas sloboda". Više se

ne brine što joj djecu u školi uče.

Ne brine se kako će im vlast ispirati

mozak jer "sada uče slobodu".

I to je čini sretnom.

Za Atefu je sreća biti slobodna

hodati svijetom bez maske, ali ne

one medicinske, već one koja ju

čini "društveno prihvatljivom".

"Ponašati se onako kako sam

želiš i vjeruješ, to je za mene sreća",

ističe.

* Članak je nastao u sklopu

Erasmus+ kombiniranog intenzivnog

programa "Nevidljivi

gradovi" (BIP Invisible Cities)

održanog od 2. do 6. svibnja u

Solunu. Prvotno je objavljen na

engleskom jeziku na portalu invisible-cities.eu.

BROJ 71 , svibanj 2022. Karijera

Živjeti od zemlje Studenti uplovili u svijet poljoprivrede, ali priznaju da bi teško bilo početi od nule

Dok su se mnogi iselili, dio mladih

uzeo 'motiku u ruke' i zarađuje

Predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika Jan Marinac objasnio je da ljudi u Hrvatskoj ne pridaju veliku važnost

poljoprivredi, a ona bi trebala biti glavni gospodarski pokretač svake zemlje

Tekst: Ivana Paušić

Ulaskom u Europsku

uniju broj mladih

poljoprivrednika u

Hrvatskoj povećao

se sa sedam na 12 posto, no i

dalje je to malo. Najveće teškoće

s kojima se početnik u

poljoprivredi može susresti

su nedostupnost zemljišta te

birokratski problemi koji nisu

neuobičajeni za Hrvatsku.

Stoga je teško s poljoprivredom

početi od nule, a s time se

slaže i Krešimir Šokić, student

četvrte godine biljnih znanosti

na Agronomskom fakultetu

u Zagrebu, koji je s 23 godine

već vlasnik OPG-a.

Početak je najteži

"Na svu sreću naslijedit ću

ovo što je moj tata počeo, ali

inače da počinjem od nule to

je jednostavno toliko teško

jer se svi trenutačno otimaju

za zemlju", rekao je Krešimir

te pojasnio da su skupe cijene

repromaterijala i strojeva i da

neće svaka banka dati kredit

za ovakav posao.

Krešimir se s ocem na površini

od oko 220 hektara

bavi proizvodnjom pšenice,

soje, kukuruza i pivarskog

ječma. Tradicija bavljenja poljoprivredom

u njegovoj obitelji

je duga, a da se i on želi

time baviti znao je još u osnovnoj

školi, stoga je za njega bilo

prirodno da upiše Poljoprivredno-prehrambenu

školu u

Požegi.

Trenutačno usklađuje fakultet

u Zagrebu i posao u Orubici,

malom slavonskom mjestu

uz Savu. To definitivno,

kaže Krešimir, nije jednostavno,

no profesori su razumni

i dopuštaju mu da izostaje s

predavanja.

Sporedna stvar u Hrvatskoj

Bavljenje poljoprivredom

nekad je bio sastavni dio života

ljudi u Slavoniji, no danas

Slavonija trpi velika iseljavanja

mladog stanovništva.

"Jednostavno ovo je veliki

rizik što se tiče novca, a upitan

je profit malih proizvođača

te zbog toga mislim da jednostavno

lakše je otići u inozemstvo

ili baviti se drugom djelat-

Jedva čekam vidjeti studente kako uzimaju Global s porte jer nas ponovno mogu osjetiti i na papiru. Nekad

je bio užitak vidjeti kako su se Globali razgrabili čim bi došli na neki faks, mislim da je vrijeme da vratimo

tu naviku. Uostalom, ima se što i pročitati! KATJA KNEŽEVIĆ, izvršna urednica i urednica Karijere

TELEVIZIJA STUDENT

nošću nego poljoprivredom u

ovakvom stanju kakva je", rekao

je Krešimir.

Predsjednik Hrvatske udruge

mladih poljoprivrednika

Jan Marinac objasnio je da

ljudi u Hrvatskoj ne pridodaju

veliku važnost poljoprivredi,

a ona bi trebala biti glavni

gospodarski pokretač svake

zemlje. Njezina važnost, istaknuo

je, posebno je vidljiva u

situacijama poput trenutačne,

kada se u Ukrajini vodi

rat te velika većina hrane koja

se proizvodila i dolazila iz nje

Krešimir je pojasnio da su se u posljednjih pet

godina povisile cijene otkupa žitarica, uljarica i

ostalih usjeva, a i cijene gnojiva, hrane za stoku

i zaštitnih sredstava. Prema toj računici, ratari,

u koju skupinu se ubraja i on, ove godine zaradit

će više zbog cijene otkupa. No s druge strane,

stočari će zaraditi manje jer su cijene mlijeka

ostale iste unatoč većim troškovima proizvodnje.

Istaknuo je da dobit u njegovu poslu uveliko ovisi

i o vremenskim uvjetima na koje se ne može

utjecati.

Ljudi u

Hrvatskoj ne

pridaju dovoljnu

važnost

poljoprivredi

Nivesina želja je

slijediti obiteljsku

tradiciju i baviti se

vinogradarstvom i

vinarstvom

Isplativost ovisi o ulaganjima, ali i o vremenskim uvjetima

"Usprkos svim rizicima, svaki dan nešto novo

naučimo, nešto novo iskoristimo, korak po korak i

isplati se biti u poljoprivredi", zaključio je Krešimir.

Na pitanje jesu li vinogradarstvo i vinarstvo isplativi,

Nives je objasnila da jesu ako su u pitanju

velike površine i dobro tržište.

"Potreban je veliki kapital da bi se posadile velike

površine i mnogo ulaganja u opremu i mehanizaciju",

rekla je Nives i dodala da također treba

čekati da vinograd dođe u punu rodnost te da se

dobije očekivani prinos.

Krešimir se

s ocem na površini

od oko

220 hektara

bavi proizvodnjom

pšenice, soje,

kukuruza i

pivarskog

ječma

TELEVIZIJA STUDENT

više nije dostupna.

"Dolazimo do toga da je Hrvatska

dostatna nekih dva, tri

mjeseca sa svojom hranom.

Znači trebali bismo povećati

količinu hrane koju proizvodimo

i osigurati kvalitetnu

hranu. I zato treba staviti naglasak

na poljoprivrednu proizvodnju

i važnost proizvodnje

hrane, odnosno na samu

poljoprivredu", pojasnio je

Marinac.

Iako poljoprivreda u Hrvatskoj

pamti i bolje dane,

obiteljskim poslom bavi se

i studentica hortikulture na

Agronomskom fakultetu Nives

Kovačević. Primarna djelatnost

OPG-a njezine obitelji

je vinarstvo i vinogradarstvo,

a uz to imaju i borove i lješnjake,

od kojih ove godine, rekla

je Nives, očekuju zadovoljavajuć

prinos. Oduvijek je bila

u svijetu vinogradarstva i vinarstva,

a da će se time baviti

i u budućnosti, bila je sigurna

kad je upravo njihovo vino

osvojilo zlato na natjecanju u

Mađarskoj.

Interes mladih raste

"Na jesen ću upisivati diplomski

studij. Dvoumim se

između dva smjera, no oba su

vezana uz vinogradarstvo i vinarstvo",

istaknula je Nives.

Dodala je da se ne boji za svoju

budućnost jer smatra da je

potrebno izboriti se za svoje

ambicije i planove. Aleksandra

Gečević iz Ureda za upravljanje

kvalitetom Agronomskog

fakulteta u Zagrebu rekla je da

se interes za upis na njihov fakultet

u posljednjih nekoliko

godina povećao.

"Mladi sve više postaju svjesni

kako su proizvodnja hrane,

zaštita i održivo korištenje prirodnih

resursa kao i uređenje

krajobraza i okoliša zanimanje

budućnosti", istaknula je Gečević

i dodala da njihovi studenti

obavljaju stručnu praksu

u različitim tvrtkama te u

laboratorijima i pokušalištima

fakulteta, a kroz njihov projekt

"Unapređenje stručne prakse

na preddiplomskim i diplomskim

studijima Agronomskog

fakulteta" žele povećati zapošljivost

i olakšati studentima

uključivanje na tržište rada.

12 Kultura

BROJ 71 , svibanj 2022.

Televizija na ekranu, radio u valovima, a tisak na papiru. Tako stvari jednostavno moraju ići. Nisu bezveze #globalnovine.

Sad, uz tiskano izdanje Globala, napokon smo svoj na svome! PETRA OREŠKOVIĆ, zamjenica glavnog urednika i urednica Kulture

Etno queer Erotske folklorne pjesme, lascivne riče i odmak od normi u hrvatskoj tradiciji

'Mit je da je hrvatsko društvo

u prošlosti bilo isključivo

konzervativno'

Tekst: Lucija Mijan

Jumbo plakat ponešto

provokativna sadržaja

osvanuo je u Savskoj

ulici početkom veljače

i zaintrigirao prolaznike. Na

fotografiji oskudno odjeven

muškarac, na njemu dva odjevna

predmeta - oba naizgled iz

hrvatske tradicionalne nošnje.

"Ideja je bila privući prolaznika

vizualom koji 'mami' suptilnom

(homo)erotikom, ali i komunicira

elemente tradicijskih

nošnji", objasnio je Sanjin Kaštelan,

fotograf i autor plakata.

Prešućeno i previđeno

Taj spoj homoerotike i tradicije

može se nazvati etno queer.

Queer, što na engleskom znači

čudan, nastran, do '80-ih je bio

pogrdan naziv za homoseksualne

osobe. Danas se pak koristi

kao naziv za cjelokupnu homoseksualnu,

biseksualnu, transrodnu

i interseksualnu zajednicu

osoba koje žive život izvan

heteropatrijarhalnih normi.

Queer, se također odnosi na

aktivizam i podrazumijeva nepristajanje

na slijeđenje društvenih

normi, queer preispituje

i odbija norme patrijarhalne

tradicije.

Znanstvena savjetnica Instituta

za etnografiju i folkloristiku,

dr. sc. Tea Škokić, kaže da

je queer neizostavni dio svake

baštine, tradicije i folklora ako

ga tumačimo u širem smislu

odnosno "kao odmak od norme

ili društveno uvriježenih identiteta

ponašanja i uloga".

Iako se često prešućuje ili

previđa, queer je dio hrvatske

baštine, što potvrđuje i savjetnica

Škokić koja navodi nekoliko

primjera njegove prisutnost.

To su erotski segmenti

folklora s pjesmama i pričama

s lascivnim sadržajem, običaji i

obredi s jakim seksualnim nabojem,

pjesme i priče s elementima

homoseksualnog ponašanja,

bogate metaforike spolnih

organa s nazivima životinja,

obredne nagosti povezane s

obredima plodnosti…

Kao dio kvirovske tradicije

spominje i žene koje su se natjecale

u seoskim sportovima.

Riječ je najčešće bila o ženama

'Svaka je baština narodska, svaka je puna života, jer je nastala iz

iskustava, iz stvarnosti, iz ljudi, i naravno da je onda svaka baština

prepuna queera', kaže Zvonimir Dobrović

Queer, što na engleskom znači čudan, nastran, do '80-ih je bio pogrdan naziv za homoseksualne osobe

koje su sudjelovale u javnom

životu zajednice ulazeći tako u

prostor "muških" poslova i aktivnosti,

ali "i onima koje ostaju

vezane isključivo za privatni

život poput gatara, vještica, babica

i ljekaruša"

S druge strane Škokić napominje

da "ne smijemo misliti

da su svi odmaci od norme

u hrvatskoj narodnoj tradiciji

emancipacijski ili podrivački,

odnosno da preispituju poredak

i destabiliziraju ga".

Kao primjer toga navodi "balkanski

fenomen transrodnosti"

odnosno virdžine. Žene koje su

prisilno morale preuzetni muški

rodni identitet te se zavjetovati

na celibat jer nisu imale

živućeg muškog nasljednika u

obitelji.

Škokić ističe i kako je homoseksualnost

u pričama

i pjesmama nerijetko oblik

opovrgavanja i ismijavanja etničkoga,

klasnoga ili religijskoga,

odnosno svega što je smatra

drugim.

Osim toga, objašnjava savjetnica,

"trebamo se paziti pojednostavljujuće

teze da je hrvatsko

društvo u prošlosti bilo ili

isključivo konzervativno ili pak

Q2O plakat Sanjina Kaštelana

Plakat s početka teksta je dio projekta Queer Zagreb udruge

Domino, koji se u sklopu svoje 20 obljetnice, među ostalim, bavi i

tematikom etno queera.

Fotograf Sanjin Kaštelan fokus svojih djela stavlja na emocije, igrivost,

ali nerijetko i erotičnost, za koju kaže da je nikad ne banalizira.

"Nisam sklon skandaliziranju, ali me raduje prenijeti napetost i neki

narativ senzualnog", kaže i dodaje kako smatra da u svemu što

portretira može pronaći suptilno, ono što izaziva emociju.

U istraživanju same queera u Hrvatskoj kulturnoj baštini pomogli su

mu i etnografi, muzeolozi i čuvari kulturne baštine, od kojih kaže da

je "prekrasno slušati o stvarima poput otkud lička nazuvka, izvezeni

kaputi, kako se i zašto svadbena suknja sastojala od krzna s jedne i

dekorativnih slojeva s druge strane".

Jumbo plakat ponešto provokativna sadržaja osvanuo je u Savskoj ulici

početkom veljače i zaintrigirao prolaznike. Na fotografiji oskudno odjeven

muškarac, na njemu samo dva odjevna predmeta - oba naizgled iz hrvatske

tradicionalne nošnje

SANJIN KAŠTELAN

raskalašeno, kao i da je erotski

folklor nešto specifično,

odnosno zasebni dio narodne

kulture".

Queer kao pojam

modernosti

"Svaka je baština narodska,

svaka je puna života jer je nastala

iz iskustava, iz stvarnosti,

iz ljudi, i naravno da je onda

svaka baština prepuna queera",

kaže Zvonimir Dobrović,

osnivač i voditelj udruge Queer

Zagreb.

Znanstvena savjetnica Škokić

objašnjava i da se postavlja pitanje

imamo li mi dobar interpretativni

aparat da opišemo

postojanje queera koji vidimo

u narodnim umjetnostima. Odnosno

"imamo li znanje i slobodu

da se politički poigravamo s

povijesnim odmacima od norme

te da ih stalno iznova reinterpretiramo

i koristimo za političke

ciljeve".

To da danas znamo za pojedine

fenomene i običaje koje

možemo smatrati kvirovskima

omogućuje nam, kaže Škokić,

"da oblikujemo argumentaciju

da 'nismo pali s Marsa' kad tražimo

određena politička prava

ili njegujemo nenormativni

životni stil". Dodaje i da je na

nama da u toj prošlosti prepoznamo

odmake od norme, otkrijemo

njihov politički potencijal

i stvaramo novu tradiciju u

značenju običnoga, svakodnevnoga

i prihvatljivoga.

Da queer nije pojam modernosti,

smatra i autor veleplakata

koji je prije nekoliko mjeseci

osvanuo u Savskoj.

"Queer, pa i etno queer je ekstenzija

priče o normalnome,

koje nije ni novo normalno,

nego napose normalno, koje

je samo antiteza patrijarhalnih

normativa i sljepoće na spektar

normalnoga", objašnjava Sanjin

Kaštelan.

Svakako sami queer već je

danas manje kontroverzna

tema, priča Škokić.

"S druge strane, prostor slobode

koji je nastao prajdovskim

ili kvirovskim djelovanjem

nije osvojen jednom za

svagda nego ga treba neprestano

čuvati, braniti i artikulirati",

ističe znanstvena savjetnica.

BROJ 71 , svibanj 2022.

Sport 13

Jedva sam dočekala tiskano izdanje Globala jer sada napokon mogu rješavati kvizove i sudoku

olovkom, a i baka je sretna što napokon može izrezati moje članke i spremiti ih u svoju arhivu.

Online je super, ali vara se tko misli da je tisku odzvonilo. MILA ŠUŠNJAR, urednica Sporta

Muzej sportskih ZGoda Otvoren je jedinstveni muzej posvećen zagrebačkom sportu

Od starih skija i gondola do

interaktivnih eksponata

Tekst: Mihael Farkaš i

Domagoj Koprivnjak

Foto: Domagoj Koprivnjak

Grad Zagreb imao je u

povijesti mnoge vrhunske

sportaše i

sportašice - od oca

hrvatskog sporta Franje Bučara,

pionira motosporta Ferdinanda

Budickog, europskih naslova Cibone

i Dinama do brojnih olimpijaca.

Hrvatska prijestolnica

može se pohvaliti mnogim sportskim

uspjesima, a odnedavno postoji

mjesto koje je ujedinilo sve

te događaje i eksponate – Muzej

sportskih ZGoda.

Ovaj novootvoreni sportski

muzej jedino je mjesto koje okuplja

zagrebačke sportske velikane

u povijesti. Osnovali su ga

hrvatska rekorderka u skoku s

motkom Martina Fileš, pravnica

Roberta Grobenski te srebrni

olimpijac u gimnastici Tin Srbić,

s ciljem, da prije svega djeci, ali i

svim ostalim uzrastima omoguće

upoznavanje sporta uz zanimljiv

muzejski postav, edukativne aktivnosti

i interaktivne radionice.

Simulatori za posjetitelje

U ovom se muzeju mogu pronaći

mnogi sportovi, od najpopularnijih

nogometa, rukometa i

košarke, preko borilačkih i vodenih

sportova do zimskih sportova

kao što su skijanje i hokej na

ledu.

Uz svaki sport mogu se pronaći

i njegovi rekviziti pa se tako

mogu vidjeti razne hokejaške i

bejzbolske palice, stare skije od

drveta, lopte s otiscima dlanova

poznatih sportaša, grafički prikazi

golova, primjerci i usporedba

veličina sportskih terena. Tu

su i sprave i simulatori, što znači

da se posjetitelji mogu oprobati

u skijanju, veslanju te mogu zaigrati

hokej na ledu.

Martina Fileš navodi da je je-

Dođi i zaigraj!

Posebna pozornost u

muzeju dana je bivšem velikanu

zagrebačkog hokeja

na ledu, Hokejaškom klubu

Medveščak. Posjetitelji se

mogu okušati u hokeju uz

prave palice i pakove te

njima mogu pokušati postići

pogodak. Palice nisu

lagane kako se čine, a za

postići pogodak uistinu treba

mnogo vježbe i udaraca

prema golu, a uz klizanje

je sigurno još teže.

'Muzej je ponajprije namijenjen djeci, želimo ih motivirati da se bave

sportom i da vide kako je teško postići neki uspjeh', govori Tin Srbić

Pregršt zanimljivosti

Muzej je prepun sportskih rekvizita, opreme i dodatne opreme koji su

potrebni za sportove izložene u prostoru. No jeste li znali da je odbojkaška

mreža niža kod ženske odbojke, i to za otprilike 20 centimetara,

a da su prepone preko kojih atletičari preskaču visoke 106,7 centimetara.

Još je jedna zanimljivost da je naša bivša skakačica u vis Blanka

Vlašić na Hanežekovićevu memorijalu srušila rekord od 208 preskočenih

centimetara što je osam centimetara više od rukometnog gola.

dan od razloga pokretanja ovoga

muzeja bio nedostatak općenitog

sportskog sadržaja u Zagrebu.

"Preko ljeta me jedna prijateljica

pitala znam li kamo da pošalje

klince na trening ili negdje

gdje mogu vidjeti i isprobati sve

sportove jer bi nešto trenirali, a

nemaju pojma što, da vide iz prve

ruke sve pa da znaju što točno

žele, a ja sam morala odgovoriti

negativno", govori Fileš.

Kao jedan od glavnih ciljeva

olimpijac Tin Srbić navodi upravo

podizanje svijesti i interesa za

sport kod djece, a svi oni, uz to,

Muzej su

osnovali

Martina Fileš,

Roberta

Grobenski i

Tin Srbić, a

njihov glavni

cilj je upoznati

djecu

sa sportom

žele i stvoriti pozitivnu obiteljsku

atmosferu. "Želimo motivirati ih

da se bave sportom, pokazati im

koliko je teško doći do uspjeha i

probuditi u njima znatiželju da bi

si postavili neke veće ciljeve", govori

Srbić.

Sprave je moguće isprobati

Treća suosnivačica Roberta

Grobenski ističe da muzej kroz

svoj rad želi upozoriti na važnost

sporta, njegovu raznolikost

i arhitekturu vezanu uz sportske

objekte Grada Zagreba.

"Ovo je prvi sportski muzej u

Prvi zagrebački

vozač

Malo ljudi zna da je Ferdinand

Budicki pionir hrvatskog

automobilističkog, motociklističkog

i biciklističkog sporta.

Budicki je prvi registrirani

vozač u gradu Zagrebu, a prvi

automobil kojim je Budicki

došao u Zagreb 1901. godine

bio je marke Opel, a prvi motocikl

doveo je 1906. Od auta

je ostala samo hauba koja

je dobila posebno mjesto na

muzejskom zidu.

Hrvatskoj, koji nudi posjetiteljima

interaktivan sadržaj, u kojem

oni mogu isprobati gotovo

sve sprave, simulatore i eksponate",

govori Grobenski i dodaje

da izložbeni postav i mogućnost

stalne interakcije s posjetiteljima

potiče kritičko razmišljanje, taktilne

i vizualne spoznaje, logičko

zaključivanje te usavršavanje vještina

i sposobnosti posjetitelja.

"U postavu smo pokazali najbolje

od zagrebačkog sporta:

njegovu povijest, natjecanja,

uspjehe sportaša i još svakakve

zanimljivosti", zaključuje pravnica

i poručuje da je muzej idealno

mjesto za one koji žele isprobati

neki od sportova ili jednostavno

razgledati eksponate poput starih

skija, stare zagrebačke gondola,

dresova Dinama, rukometaša

Zagreba, rukometašica Lokomotive,

braće Sinković ili vizualizirati

veličine sportskih golova.

SEDMICA

Anton Smrekar

Dinamo Zagreb nastavio

je dominaciju u hrvatskom

nogometnom prvenstvu

novom titulom. U kojoj

sezoni se posljednji put dogodilo

da nisu podigli ligaški trofej?

a) 2014./2015.

b) 2015./2016.

c) 2016./2017.

2. nedavnog Challenger

Koji je naš talentirani

tenisač stigao do finala

turnira u Zagrebu?

a) Mili Poljičak

b) Dino Prižmić

c) Duje Ajduković

Prema Forbesovoj listi

najplaćenijih sporta-

3. ša na svijetu, u top 10

nalazi se jedan sportaš koji ne

igra nogomet, košarku ili tenis,

a to je?

a) Tom Brady

b) Max Verstappen

c) Canelo Alvarez

Dallas Mavericksi na

krilima Luke Donči-

4. ća došli su do finala

konferencije NBA lige. Koliko je

puta ova franšiza osvojila pobjednički

prsten?

a) Nijednom

b) Jednom

c) Dvaput

Engleski klubovi poznati

su po svojim

nadimcima. Ako West

Ham nazivamo "Čekićarima",

a Wolvese "Vukovima", koji je

nadimak Evertona?

a) Karamele

b) Slatkiši

c) Vafli

Kako se zovu gradski

rivali Los Angeles

Angelsa u američkoj

bejzbol ligi?

a) Giantsi

b) Dodgersi

c) Redsi

Finalist Eurosonga

Jérémie Makiese ujedno

je i profesionalni nogometaš.

U državi iz koje dolazi ujedno

igra u drugoj ligi, a radi se o?

a) Francuskoj

b) Portugalu

c) Belgiji

ODGOVORI:

1c, 2a, 3a, 4b, 5a, 6b, 7c

14 Tehnologija

Volim tisak zbog osjećaja posebnosti, baš tvoja priča među mnogim drugima izabrana je da se nađe na stranicama novina. A volim vidjeti i

svoje ime kod članka. :) Nema ljepšeg osjećaja nego sjesti i uz kavu prolistati novine, kao i uz dobru knjigu. Sjediš na jednom mjestu, a vo putuješ kroz razne rubrike, upoznaješ nova mjesta i ljude, razmišljaš o temama... PATRICIJA TURKALJ, urednica

zapra-

Tehnologije

BROJ 71 , svibanj 2022.

Istraživački laboratorij 'LARICS' Global je posjetio laboratorij koji ispituje i razvija robotske sustave

FER-ovi vizionari motiviraju

studente i mijenjaju svijet

Tim okuplja 24 ljudi - četiri profesora, četiri postdoktoranada i 16 doktoranada - a sve ih vodi profesor Zdenko Kovačić

Tekst: Patricija Turkalj

Laboratoriju za robotiku

i inteligentne sustave

upravljanja (LA-

RICS), koji djeluje na

Fakultetu elektrotehnike i računarstva,

radno je od ranog jutra.

Iako je laboratorij raspoređen

na nekoliko lokacija na fakultetu,

a jedan dio je i na Borongaju,

već u prizemlju, gdje je smješteno

nekoliko ureda i istraživački

prostor, može se vidjeti da vlada

prava radna atmosfera. Doktorandi

Ana i Marko tako vode

sastanak sa studentima s kojima

su se prijavili za međunarodno

studentsko natjecanje, dok u

podrumu doktorand Bruno radi

s robotskom rukom Kuka.

Istraživanje i industrija

"Posljednjih nekoliko mjeseci

intenzivno se bavimo delikatnim

dubokim mikrobušenjem,

u pitanju su kalupi za proizvodnju

stakla. Proces bušenja je dosta

kompliciran, radi se sa sitnim

rupama, u tvornici koja ima

oko 700 ljudi, svega jedan posto

njih je osposobljen bušiti te

rupe", objašnjava Bruno i dodaje

da rade na pronalasku industrijskog

odnosno robotiziranog

rješenja. Taj projekt samo je jedan

od mnogih koji se trenutačno

provode u LARICS-u.

Istraživački laboratorij - LA-

RICS osnovan je 1996. godine u

sklopu Zavoda za automatiku i

računalno inženjerstvo, LARICS

je ujedno i prvi službeni istraživački

laboratorij na FER-u koji

je taj status dobio 2011. Istraživanja

u laboratoriju usmjerena

su na upravljanje, robotiku

i umjetnu inteligenciju kod letećih,

hodajućih i voznih robota

u industriji, medicini i drugim

područjima.

Poseban naglasak u istraživanjima

stavlja se pak na autonomne

i kolaborativne robotske

sustave. Uz to, u LARICS-u surađuju

s industrijskim partnerima

iz Hrvatske i ostatka svijeta,

kao što sudjeluju i na međunarodnim

istraživačkim projektima.

Tim trenutačno okuplja 24

ljudi - četiri profesora, četiri postdoktoranada

i 16 doktoranada

- a sve ih vodi profesor Zdenko

Kovačić.

"Imali smo najprije jednu prostoriju

u koju stane šest do se-

LARICS na Sajmu robotike u Ljubljani 2020.

dam ljudi, onda smo počeli raditi

i fakultet je tražio gdje bismo

mogli biti, sad imamo nekoliko

ureda i prostor za eksperimente,

mnogo radimo na Borongaju",

navodi profesor Kovačić.

Na Borongaju je inače smješten

njihov letački dio gdje je šator i

otvoren prostor za letačke aktivnosti,

kao i plastenik gdje provode

zadatke s robotima. Posljednji

prostor koji su "osvojili"

je na 10. katu FER-a, a ondje su

Dean, Marijana i Filip.

"Bavim se magnetskom detekcijom,

to je projekt ASAP, tu

postavljamo, na primjer, data

loggere na mostove, što trebamo

za inspekciju, oni snimaju

titranje i slično, poslije se ti podaci

analiziraju da vidimo treba

li neka inspekcija prije nego

što se sruši most kao u Italiji",

opisuje Dean. Svatko za računalom

radi na svom zadatku, Marijana

se tako bavi projektom

Watchplant gdje je ideja razviti

biohibridni sustav senzora

koji se postavlja na biljke i koji

promatra promjene u urbanim

okolinama.

LARICS je dobitnik nagrade

za najbolji tim na Europskoj

robotskoj ligi, a mnogi studenti

osvojili su Rektorovu

nagradu

PATRICIJA TURKALJ/GLOBAL

LARICS na Danu otvorenih vrata FER-a

Studenti na 10. katu

"Zato i imamo toliko biljaka u

uredu", komentira. No osim biljaka,

u uredu su smješteni i razni

uređaji, dron, 3D printer, a

posebno se ističe robotska ruka

Franka koja je trenutačno "zaposlena"

na projektu ASAP.

Robotička alka

Za svoj rad, LARICS je već nekoliko

puta primio i razna priznanja,

laboratorijski članovi tako

su osvojili nagradu

za najbolji tim Europska

robotska liga - Emergence

Service Robots za sezonu

2018./2019. Osim međunarodnih

priznanja, profesor Kovačić

navodi da studente tijekom studija

motiviraju da rade za Rektorovu

nagradu. Od 2002. do

danas, gotovo da nema godine

kada neki član laboratorija

nije osvojio Rektorovu nagradu,

ZDENKO KOVAČIĆ

S povećanjem

rada, proširili su

na nekoliko prostorija

na FER-u i na

Borongaju

niz priznanja može se vidjeti na

zidu prostorije na 11. katu.

"Očita je veza između znanosti

i onih koji odluče raditi za

Rektorovu nagradu", ističe Kovačić.

Uz priznanja, u prostoriji

se posebno ističe pano s fotografijama,

razglednicama i

novinskim člancima. Uspomene

su to s putovanja na brojne konferencije

i sajmove poput onih

u Singapuru, Sjedinjenim Američkim

Državama, Danskoj i Italiji,

kao i sjećanja na zajednička

druženja.

"Bila je ekipa, isto je osvojila

Rektorovu nagradu, radili su

robota hodača koji je trčao robotičku

alku jer je to bila ideja

2015. na 300. godišnjicu Sinjske

alke da se trči i robotička

alka. To smo i uspjeli organizirati",

prisjeća se Kovačić.

Iako se u LARICS-u trude

motivirati studente kroz

nagrade i natjecanja,

profesor Kovačić

smatra da izostaje

bolja državna

potpora za mlade

istraživače.

"Idemo u borbu

za projekte, idemo na

međunarodne natječaje,

tamo dobivamo veću vrijednost

rada", kaže Kovačić. Motiviraju

mlade u laboratoriju da čim prije

počnu raditi projekte jer tako

studenti postaju prepoznatljivi.

Oni koji su dobri traže prigodu,

a u LARICS-u se, uz svoj istraživački

rad, trude stvoriti im je,

zaključuje Kovačić.

ZDENKO KOVAČIĆ

BROJ 71 , svibanj 2022. Lifestyle

Jedva sam dočekala da se Global počne tiskati jer u dvije godine, koliko pišem, niti jedan svoj tekst

nemam u fizičkom obliku. Global su novine i jedva čekam polizati prst i okrenuti stranicu umjesto da

klizim po ekranu! NIKOLINA OREŠKOVIĆ, urednica Lifestylea

Astrologija Horoskop je većini zabavno štivo koje ne treba shvaćati doslovno

'Mogu pogoditi znak osobe nakon

nekoliko minuta razgovora'

Tekst: Majda Ilić

Astrologija. Pseudoznanost

koja se

bavi proricanjem

sudbine i predviđanjem

budućnosti, proširila se

u medije i postala popularni

oblik samoanalize. Iako u novinama

zauzima prostor na

zadnjim stranicama, rijetko

tko nije upućen u svoj horoskopski

znak, podznak pa čak

i u kompatibilnost pojedinih

znakova. Tako je horoskop postao

popularna i široka tema

prema kojoj dio ljudi gaji veliku

strast, a drugi dio tu temu

izbjegava jer za njih ona nije

ništa relevantno.

Zabavno je čitati

Astrologinja Anđelka Subašić

tvrdi da je astrologija prije

svega ozbiljna znanstvena

disciplina koja je sve više raširena

na zabavni dio horoskopa

po znakovima zodijaka, a

horoskop koji se pojavljuje u

medijima isključivo je zabavna

rubrika namijenjena širokoj

publici.

"To je počeo britanski astrolog

Alan Leo 1903. godine

kada je predložio da se položaj

Sunca na ekliptici imenuje

prema nazivu tog dijela ekliptike:

ovan, bik, blizanci… Da bi

dobio prostora u novinama za

ozbiljne astrološke članke napravio

je horoskop za 12 znakova.

A kako generaliziranje

uvijek dopre do mnogo ljudi

koji se u tome pronalaze, tako

je i taj zabavni, odnosno opći

dio astrologije - horoskop,

jako brzo postao popularan i

ostao do danas", objašnjava

astrologinja.

Studentica novinarstva Una

Gregurina ne vjeruje u horoskope

koji se svakodnevno

objavljuju u tabloidima i na

internetskim stranicama, ali

smatra da joj horoskop i astrologija

pomažu u otkrivanju karaktera

osobe.

"Ono u što svakako vjerujem

jesu neke karakterne osobine

u određenim znakovima, što

se vrlo često ispostavlja istinitim

jer nekad mogu pogoditi

znak osobe nakon samo nekoliko

minuta razgovora", ističe

Una koja se o astrologiji informira

isključivo putem knjiga

i provjerenih internetskih

stranica.

Astrologija je vrlo složena i za temelje su potrebne godine proučavanja da bi se jednostavno

mogla primijeniti u teoriji i praksi, objašnjava astrologinja Anđelka Subašić

Međusobno dobro ili loše slaganje pojedinih znakova pripada području astrološke teorije iz domene psihološke astrologije

2022. (ni)je godina retrogradnog Merkura

Astrologinja Subašić smatra

da su ljudi svjesni toga da u

horoskop ne treba vjerovati,

ali da je to štivo koje im je zabavno

čitati i tako je postao

dio dnevne rutine

Astrologinja: U horoskop ne treba

vjerovati

roskop, Mirna ne shvaća ništa

doslovno, ali voli vidjeti što

je to "zapisano u zvijezdama".

Međutim, napominje da se pokušava

što manje opterećivati

time.

Zemlja, voda, zrak i vatra

"Opći horoskopi nisu pretjerano

inspirativni i nitko ih

niti ne doživljava jako ozbiljno,

pogotovo ne mladi. Ali

mladi koji su dovoljno radoznali

i otvoreni za nova znanja

mogu učiti o astrologiji i pro-

Anđelka Subašić objašnjava da na internetu postoji

niz astroloških članaka koji nisu studiozni te su

nerazumljivo i nelogično objašnjeni. Napominje da

upravo zbog toga treba čitati relevantne autore s

područja astrologije. Teoriju koja se proteže unutar

internetskih članaka, da je 2022. godina retrogradnog

Merkura smatra nelogičnom. Naime, Merkur je

u retrogradnom kretanju u tri ciklusa, oko tri tjedna

svake godine, a retrogradno kretanje planeta

predstavlja sliku usporenog kretanja tog planeta.

To se može usporediti i pojednostaviti s primjerom

trkača na atletskim stazama. Trkači predstavljaju

planete u zavoju i tada se onaj trkač koji je u

krajnjoj vanjskoj traci u ljudskom oku izgleda kao

najsporiji, objašnjava Subašić.

Utjecaj planeta koji je u takvom retrogradnom

kretanju u tom razdoblju ima svoj utjecaj na psihu

ljudi i na umjetnu inteligenciju pa dolazi do nekih

'simptoma' kao na primjer grešaka u pisanju i

govoru, kašnjenja, lošije koncentracije, nervoze,

čekanja i slično. Astrologinja zaključuje da te

pogreške nisu presudne i da nemaju dugoročne

posljedice, osim što one kasnije iskrsnu da bi ih

čovjek mogao ispraviti.

Studentica Mirna govori

da na nju proučavanje

horoskopa i astrologije ima

vrlo pozitivan učinak jer je

čitanjem horoskopa uspjela

spoznati samu sebe i fokusirati

se na svoje prioritete

Koliko u horoskop vjeruju poznati?

Ana Šimić

(atletičarka)

Znam da sam bik, ali ne

vjerujem u horoskop i ne

čitam ga.

Marina Orsag

(komičarka)

Ne vjerujem u horoskop

i trudim se ne čitati ga

jer ako uđeš preduboko

u to lako je stvarati

predrasude o ljudima. U

horoskopu sam jarac s

ovnom u podznaku.

Kristian Novak

(književnik)

Ne vjerujem u horoskop,

ali ga ponekad pročitam

čisto iz zezancije s prijateljima.

Znam da sam po

horoskopu bik i neke se

karakteristike tog znaka

zaista i odnose na mene:

tvrdoglav sam i volim

mnogo jesti.

Subašić smatra da su ljudi

svjesni toga da u horoskop ne

treba slijepo vjerovati, ali da je

to štivo koje im je zabavno čitati

i tako je postao dio dnevne

rutine. Studentica elektrotehnike

i računarstva, Mirna Knez

vrlo često čita i prati horoskop

putem aplikacija kao što su

Horos i Co star. Napominje

da horoskop ne prati uvijek

istim intenzitetom - nekad ga

čita svaki dan, a dođe vrijeme i

kada ga danima ne otvori.

Što se tiče vjerovanja u honaći

dublje znanje ispod površine

koja bljeska i zavodi naše

oči. Svi nama poznati svjetski

mudraci u povijesti i u suvremeno

doba proučavali su i primjenjivali

astrologiju", smatra

Subašić i dodaje da je astrologija

vrlo složena i za osnovne

temelje potrebne su godine

izučavanja da bi se jednostavno

mogla primijeniti u teoriji i

praksi.

Astrologinja objašnjava i da

međusobno dobro ili loše slaganje

pojedinih znakova pripada

području astrološke teorije

iz domene psihološke

astrologije, a ona se tumači

podjelom znakova prema elementima

- zemlja, voda, zrak i

vatra.

"Prema toj logici su uvriježena

mišljenja da se slažu znakovi

horoskopa koji su istog

elementa. Znači da se teorija

slaganja znakova i ljudi koji

pripadaju tom znaku ne može

primijeniti u ozbiljnoj analizi",

napominje.

Studentica Mirna ističe da

na nju proučavanje horoskopa

i astrologije ima vrlo pozitivan

učinak jer je čitanjem horoskopa

uspjela spoznati samu

sebe i fokusirati se na svoje

prioritete. I Una smatra da joj

je proučavanje astrologije donijelo

dobro jer joj je razumijevanje

astroloških pojmova

pomoglo u čitanju ljudi i proučavanju

njihovih karaktera.

16 Zadnja

BROJ 71, svibanj 2022.

korektor

JEDNOM - JEDANPUT

Riječi koje danas suprotstavljamo vrlo se često doživljavaju kao sinonimi, no

dovoljno je malo promisliti o jezičnim situacijama u kojima najčešće nailazimo na

pojedinu riječ. Naime, većina nas je odrastala uz priče i bajke koje su vrlo često

počinjale upravo sintagmom jednom davno. Kako ćemo se lako prisjetiti da je

riječ o pričama koje su se većinom događale u nekom neodređenom razdoblju u

prošlosti, shvaćamo da se jednom može zamijeniti riječju nekad, te da se neka

priča može događati i jednom u budućnosti, ali se u tim slučajevima ne može

upotrijebiti riječ jednaput. Nju ćemo upotrijebiti kada želimo istaknuti da se nešto

događa jednokratno, samo u jednoj prigodi, npr., da se neki lijek uzima samo jednanput

na dan ili da ćemo nešto reći samo jedanput. (Snježana Babić Višnjić)

šok i vjeverica

Crkva Sagrada Familia, Svete Obitelji, u Barceloni

gradi se dulje od piramida. Cilj je završiti

gradnju do 2026. godine, na 100. godišnjicu

Gaudijeve smrti, 144 godine od početka gradnje.

Danska ima 7000 imena za novorođene koje je

odobrila vlada te pet zabranjenih. Ako roditelji

požele djetetu dati jedinstveno ime, za to moraju

zatražiti dopuštenje vlade.

Iako je "Životinjska farma" Georgea Orwella imala

svinju po imenu Napoleon, u Francuskoj je

protuzakonito nazvati svoju svinju tim imenom.

U Švicarskoj je protuzakonito imati samo jednog

"društvenog ljubimca". Što se tiče mačaka,

moguće je imati samo jednu, ali potrebno je

osigurati prozor s kojega može vidjeti drugu

mačku ili joj dati malo vremena na otvorenom.

Zbog nedostatka plitkih ribnjaka te zbog temperatura

neprikladnih za uzgoj komaraca, Island

nema komarce.

Nils Olav III. pingvin je koji je u Norveškoj

proglašen kraljem. Živi u zoološkom vrtu u

Edinburghu, a ta tradicija počela je 1972. godine.

Nakon pobjede nad Mađarskom za vrijeme

revolucije 1848. godine, Austrijanci su slavili

zveckanjem piva tijekom zdravice. Od tada

Mađari ne zveckaju čašama dok nazdravljaju jer

ih to podsjeća na gubitak.

U grad Caldari u sjevernoj Italiji lokalni vinograd

postavio je fontanu iz koje 24 sata teče crno

vino umjesto vode. Vino je namijenjeno slavlju

nakon hodočašćenja od 196 milja.

Koliko je potrebno

staklu da se

razgradi?

a) 200 godina

b) 20 godina

c) ne razgrađuje

d) 2000 godina

Zemlja je koji

planet po redu

po udaljenosti od

Sunca?

a) drugi

b) treći

c) peti

d) sedmi

sudoku

pet za pet

Čak 71 posto

Zemljine površine

prekriveno je

čime?

a) vodom

b) nizinama

c) pijeskom

d) šumom

ODGOVORI:

1. c), 2. b), 3. a), 4. b), 5. a)

Iako se u Zemljinoj

atmosferi nalazi

zrak, najveći

udio zraka odnosi

se na koji od navedenih

plinova?

a) vodik

b) dušik

c) kisik

d) ugljik

LAGANI SREDNJI TEŠKI

KIF-ovci ne nose ništa osim trenirki

Živjeti sportskim životom nije lako, ali odijevati se sportski

još je teže. To najbolje znaju studenti zagrebačkog Kineziološkog

fakulteta, među kojima je i Domagoj Škojo. Njegov

fakultet poseban je po tome što svaki dan možeš doći u trenirci,

no ako odlučiš eksperimentirati i doći u trapericama,

mogu te lako izbaciti iz dvorane. "Prošlog semestra imali

smo košarku i ako ne radiš vježbe, sjediš na klupici i gledaš.

Jedan kolega je došao u trapericama, a profesor mu je

rekao da ima pet minuta da pronađe trenirku ili neće moći

biti u dvorani", kroz smijeh se prisjeća Domagoj. Taj kolega

se, dodaje ovaj student KIF-a, ipak nije vratio na vježbe.

Još jedna od brojnih pogodnosti koju ističe Domagoj jest i

teretana koju studenti mogu koristiti u bilo koje vrijeme. I

sasvim je besplatna. "Profesori mi se također jako sviđaju

jer znaju kako pokazati vježbe, a neki od njih su i privatni

treneri nekim poznatim hrvatskim sportašima", završava

Domagoj. (Domagoj Koprivnjak)

Ja sam Hrvatska

Što meni znači biti znanstvenica u Hrvatskoj?

Znanstvenik bi trebao biti onaj koji se bavi s biti stvari. A bit

je od Platona preko Tome Akvinskog uvijek ista: lijepo/dobro/

istinito. Kazalište pak, koje je u dvije temeljne epohe (antika i

srednji vijek) nastalo iz svetog jer je prikazivalo one najvažnije

istine društva, ima i dodatnu odgovornost – ne zaboraviti svoje

izvore. Samo nas izvori mogu podsjetiti idemo li u pravom ili

pogrešnom smjeru.

Prof. dr. sc. Sanja Nikčević

Znaš li koliko je

plastičnih boca

potrebno da bi se

napravila jedna

jakna?

a) 15 plastičnih

boca

b) 50 plastičnih

boca

c) 120 plastičnih

boca

d) 200 plastičnih

boca

Domagoj Škojo

dobre vijesti

Pobjednici Eurosonga

prikupljat će novac za

ukrajinsku vojsku

Ukrajinski Kaluš orkestar pobijedio

je na Eurosongu s pjesmom

"Stefanija" koja je mješavina

rapa i tradicionalne narodne

glazbe, a objavili su da planiraju

turneju po Europi na kojoj

će prikupljati novac za pomoć

ukrajinskoj vojski. Bend će na

svojem profilu na Instagramu

objaviti točna mjesta koja će

turneja obuhvatiti. (Reuters)

Žene diljem Hrvatske

dale su potporu Čavajdi

i rekle Dosta

Prosvjed pod nazivom "Dosta!"

okupio je tisuće građana na Trgu

bana Josipa Jelačića kao znak

potpore Mireli Čavajdi, ženi kojoj

je gotovo onemogućeno pravo

na prekid trudnoće u visokom

stadiju iako njezino nerođeno

dijete ima neizlječivi tumor na

mozgu koji može ugroziti i Mirelin

život. Prosvjed je istodobno

održan u Rijeci, Sisku, Zadru,

Osijeku, Šibeniku, Splitu i na

Korčuli. (Global)

Aplikacija OnlyFax

olakšat će život

studentima Filozofskog

Od iduće će akademske godine

studentima Filozofskog fakulteta

u Zagrebu život biti lakši

zahvaljujući aplikaciji OnlyFax.

Riječ je o prvoj studentskoj

aplikaciji koja donosi sve važne

informacije na jednom mjestu.

Neke od glavnih značajki

uključuju personalizirani

raspored sati, integrirani

studentski e-pretinac, grupne

razgovore formirane na bazi

upisanih predmeta te prikaz

informacija sa studomata poput

upisanih i položenih kolegija i

prosjeka ocjena. (FFZG)

S emitiranjem uskoro

kreće Radio Nacional

Radio Nacional dobio je potvrdu

HAKOM-a da su zadovoljeni svi

uvjeti za emitiranje programa.

Nakladnik prvog digitalnog radija

za područje cijele Hrvatske

najavljuje ambicioznu programsku

shemu s naglaskom na

informativni program, a radio

bi s emitiranjem trebao krenuti

najkasnije do 4. kolovoza. Uz

informativni program, glavna

urednica Zrinka Vrabec Mojzeš

najavila je i kulturni i sportski

program te mnogo kvalitetne

"stare" glazbe. (Hina)

Global 71

Medij po mjeri studenata ... View more Medij po mjeri studenata

Delete template?

Save as template ?

Medij po mjeri studenata Medij po mjeri studenata